7 stvari koje vam nisu rekli o frilensingu

Da li je frilensing vredan izazova koje ga prate i koliko zaista znte o frilensingu?

Ako je vaš posao takav da (najmanje) osam sati dnevno morate da sedite u kancelariji, pristojno obučeni i sa ponekom šoljom kafe i ručkom poručenim iz obližnje picerije ili donetim od kuće u plastičnoj ambalaži sa poklopcem, dok oko vas zvone telefoni, a napolju je divan sunčan dan koji vi propuštate, onda ste sigurno makar jednom pomislili – kako bi bilo da radim kao frilenser?

O istom sam maštala i ja, a pre godinu i po dana sam i uspela da se prebacim sa „kancelarija od 9 do 17“ na „radim gde i kad hoću“ varijantu. Posao u kancelariji me je gušio, a ideja da negde moram da budem osam sati dnevno ozbiljno ugrožavala moje poimanje slobode.

One male, ali zapravo najvažnije slobode – šta radiš tokom jednog običnog i ni po čemu posebnog dana. Ili, tačnije, kome i za koliko novca prodaješ svoje vreme, taj najvredniji a vrlo ograničen resurs.

Počela sam sa ozbiljnim frislensingom vrlo brzo nakon donete odluke, zato što sam uvek nešto od takvih poslova imala pored ovih redovnih. I kada se redovni povukao, odlučila sam da se skroz „prebacim“ na frilenserski način života.

U početku je stvarno sjajno. Tačnije, sjajno je i posle godinu i po dana, ali uz značajan upliv realnosti. A ta realnost baš i nije nešto što ćete pročitati bilo gde. O tome se baš mnogo ne govori, a svaki frilenser, koji ne odustaje od ideje da to i ostane, suoči se sa makar nekim od stvarima koje ću spomenuti. Pa da krenemo.

Radni dan je uvek

Ako odete na Google Images i ukucate „freelancing“, pojaviće se (između ostalog) slike nasmejanih, veselih ljudi koji na plaži piju koktelčić, a u krilu im je laptop putem kog obavljaju svoj frilenserski posao (ili „to što vi mladi tamo kuckate po internetima“). Lako se stiče slika: frilensing = sloboda da radite gde i kada hoćete.

Sloboda koja dolazi uz frilensing ima svoju cenu
Sloboda koja dolazi uz frilensing ima svoju cenu

Iako je ovo tačno – stvarno možete da radite odakle i kad god želite, realnost je ipak maaalo drugačija. Recimo, radni dan može da počne u 8 ujutru, a da se ne završi do ponoći.

Razlozi tome mogu biti razni: niste se dobro organizovali, imate previše posla, taman kad mislite da ste završili, javlja se klijent sa nečim što mu treba za juče i tome slično.

Nekada ćete stvarno živeti idilu kao što je „sedim u parku u sunčano podne i nigde mi se ne žuri“, ali dani kada nećete znati da razlikujete radno od bilo kog drugog vremena biće ipak češći.

Što je, zapravo, dobra stvar, jer znači da imate posla, što je za svakog frilensera veoma važno. Mi nemamo tu „beneficiju“ da sedimo ceo dan i buljimo u ekran a da smo za to plaćeni, kao što se ponekad možete „provući“ na kancelarijskim poslovima (još nešto o čemu se baš ne priča mnogo).

Bićete usamljeni i bez dodatnog para očiju

Ako je vaša priroda takva da vam prija rad u miru, tišini, bez mnogo intenzivne komunikacije sa ljudima, onda će frilensing za vas biti pravo uživanje. Ipak, i ovo uživanje ima svoju „tamnu“ stranu: ponekad ćete biti toliko usamljeni dok radite (ako radite od kuće), da ćete razmotriti to da li je previše sumanuto da razgovarate sa svojim kućnim biljkama (jeste i nemojte).

Ali, ne radi se samo o usamljenosti, već i o tome što će često da vam fali neko da mu pokažete šta ste uradili i dobijete od njega mišljenje. I dalje to možete, ali preko mejlova i telefona, bez kontakta uživo i sa značajnijim gubljenjem vremena nego da ste samo došetali do susednog stola i kolegi rekli „Kako ti se ovo čini?“

To i jeste razlog zašto je stvaranje radnog prostora za frilensere dobra ideja, ali ja je nisam koristila, jer mi je benefit rada od kuće još uvek prioritet (u prevodu: trošim mnogo manje šminke otkad radim od kuće).

Mislićete da ima vremena za sve

Ustali ste rano, ceo dan je pred vama. Predivan osećaj! Isplanirate da u dan ubacite i, recimo, odlazak u kupovinu i čitanje knjige.

Imate pred sobom plan šta treba uraditi za danas (bez ovakvih planova na dnevnom, nedeljnom i mesečnom nivou možete reći zbogom dobroj organizaciji… probala sam i ne preporučujem) i naizgled ništa vam neće pokvariti planove.

Frilensing i slobodno vreme su često u koliziji
Frilensing i slobodno vreme su često u koliziji

Međutim, telefon zazvoni jednom i nešto je baš hitno, stižu mejlovi isto tako hitni, ili vas zove prijateljica koja retko dolazi u vaš grad i pita vas da li može da svrati na kafu jer zna da imate fleksibilno radno vreme… i eto, od vašeg isplaniranog dana neće ostati ništa sem jurnjave da oko ponoći završite makar pola, pa da za sutra prebacite sve što niste stigli danas.

Ni ovi dani nisu pravilnost, ali ni retkost. Dešavaju se, a ono što je najzanimljivije u vezi sa njima je što ponekad nemate pojma da vam sleduje takav dan sve dok se ne nađete usred jednog.

Godišnji? Koji godišnji?

Kad ste frilenser, možete da zaboravite na klasičan „dve nedelje ležim na plaži i ne mislim ni o čemu vezanom za posao“ godišnjem. Nije istina da nećete imati godišnji uopšte. Hoćete, ako se dobro organizujete, pa završite sav posao ne na vreme, nego pre vremena. Jesam li već spomenula da nemate nikakve šanse u frilensingu ako nemate odličnu sposobnost organizacije?

Elem, isplaniraćete godišnji, stalnim klijentima javiti kakva je situacija i moći da pobegnete negde na neko vreme. To, međutim, ne znači da i dalje nećete dobijati mejlove, jer možda je onaj klijent od pre šest meseci odlučio baš sad da su mu ponovo potrebne vaše usluge. I nećete ga pustiti da čeka na odgovor danima, što znači telefon/računar u ruke i kuckanje…

Isto ovo važi i za bolovanje, s tim da njega ne možete da planirate, ali na klasično bolovanje isto zaboravite; uvek će vam pola mozga biti ispred računara ili će vas makar gristi savest što zaostajete s poslom.

Osećaj da ste nešto zaboravili

Otkad sam počela da se bavim frilensingom, pojavio mi se taj osećaj koji mi nijednog trena ne napušta. Pa i kad pobegnem na kratko negde baš daleko, i dalje imam misli kao što su „Jesam li sigurno svima poslala sve što je trebalo?“ ili „Da li postoji nešto jako važno što već danima zaboravljam?“

Ne, u realnosti ne postoji, ali misli su uvek tu, iako su svi zadaci ispisani i posloženi prema prioritetima u rokovnik, obeleženi markerima različitih boja sa idejom da vas ta slika umiri… Ali to se ne dešava, jer često imate osećaj da nešto važno zaboravljate, a na toliko ste strana da ta mogućnost stvarno i postoji.

A gde ti radiš

Poslednje dve stavke odnose se na to kako okolina doživljava vaš posao, što baš i ne treba mnogo da vas zanima. Tu prevashodno spadaju starije generacije, koje još uvek misle da su honorarci isključivo kukavci koji rade glupe poslove dok ne nađu neki pravi, a pravi mora da podrazumeva kancelariju i sve po redu.

Koliko cenite svoju slobodu
Koliko cenite svoju slobodu

Objašnjavanje šta radite i da vam to nije privremeno će da traje u početku, a onda kasnije, kao što sam ja, smislite nešto što će im dati dovoljno, ali ne previše informacija o tome šta radite.

Moje je „Pišem za pare“. Onda usledi „Pa ima li posla?“, odgovor „Ima“ i tu se uglavnom završi razgovor na tu temu, osim ako niste blesavi da se upuštate u diskusiju zašto je strava biti frilenser sa nekim ko je radio dok je Tito bio u punoj snazi.

Koliko zarađuješ

Ako vam ovo pitanje često postavljaju ljudi u vašoj okolini, onda je možda vreme da promenite ljude. Ili okolinu.

Sve u svemu, nije problem kada vas drugi pitaju, problem je kada sami to sebe pitate i nemate blagog pojma kakav je odgovor. Frilensing je takav da ovog meseca možete super da zaradite, ali već sledeći može biti mnogo manje produktivan.

Prosto, klijenti dolaze i odlaze, angažmani počinju i završavaju se, tako da će vam biti veoma teško da znate koliko stvarno mesečno zarađujete. Dobra strana je ta što ćete konačno i stvarno naučiti da štedite. Loša stvar je što će vam nekad honorari kasniti, pa ćete imati mesece kada ste padali na nos od posla, a na kraju se preračunavate da li ćete imati za račun za struju.

No, novac uvek dođe i uvek je dobrodošao, a upravo iz ovakvih razloga imate „štek za crne dane“. Dovoljno je jednom da se pogrešno preračunate i već sledeći put ćete naučiti lekciju.

Kao i svaka forma rada, ova ima neke odlične i manje odlične strane, a sve je samo pitanje prioriteta. Ako vam je najvažnije da plata bude svakog 15. u mesecu i da tačno znate da zatvaranje vrata od kancelarije kada iz nje izlazite znači da ste se potpuno isključili iz posla (mada srećno vam s ovim svakako, posebno ako radite u privatnom sektoru), onda frilensing nije za vas.

Ako vam je, pak, najbitnije da ste samostalni, da odlučujete za sebe i budete slobodni koliko je to u današnjem svetu moguće, te nećete odlepiti usled nepredvidivosti primanja, radnog vremena i količine posla… onda vredi razmatranja.

Ne dajte da vas zavaravaju kako je frilensing samo za pustolove i kako je to egzotika u našoj zemlji. Nije, samo je pitanje toga šta su vam prioriteti. Ideju o sigurnom poslu svakako možete da okačite maci o rep jer to ne postoji, pa ako je već sve neizvesno, hajde da onda uživamo u toj neizvesnosti!

PREPORUKA

Ponašanje u vreme krize

Misao nemamo novca moramo da razmislimo je izrekao veliki Vinston Čerčil. Nedostatak novca odražava se na ponašanje u vreme krize.

Nije jedini koji je došao do takvog zaključka u trenutku krize. Mnoge odluke koje u vreme blagostanja idu po inerciji u periodima krize rešavaju se potpuno drugačije nego što smo to navikli tako da rečenica “nemamo novca moramo da razmislimo” ima mnogo dobrih stvari.

Kada se troškovi moraju kratiti, postižu se neretko neverovatne stvari. Na hindu jeziku postoji izraz Jugaad koji označava jeftin, brz, jednostavan način da se kroz kreativnost i inventivnost reši problem. Takoreći hack sistema je idealan način za ponašanje u vreme krize.

nemamo novca moramo da razmislimo čerčil ponašanje u vreme krize
Nemamo novca moramo da razmislimo je rečenica koju je Čerčil izrekao u vrijeme najtežih napada na UK

Formula 1 je najbrži cirkus na svetu

Osim zabave miliona fanova, ogromnih marketinških budžeta, bolidi koje vozači voze predstavljaju tehnološko remek delo. U ekstremnim okolnostima potrebna su ekstremna rešenja, a mnoga od njih, kasnije nađu svoj put u konvencionalna vozila ili druge industrijske grane. Ali nije Formula uvek bila onakva kakva je danas…

Početkom šezdesetih godina ovaj sport je bio tek u povoju. Mnogi elementi koji su danas među najvažnijima nisu postojali ni kao ideja. Bezbednost pre svega. Biti tada vozač, značilo je biti spreman da zarad adrenalina, slave i ljubavi prema brzini, svaki put kada sedneš za volan glavu staviš u torbu.

Da statistikom ilustrujemo situaciju, od 1994. na ovamo u trkama su život izgubili Ajerton Sena i Žil Bjanki u sezonama u kojima se vozi više od 20 trka, a od 1952. do 1970. kada se vozilo u proseku duplo manje trka, život je izgubilo više od 30 vozača. Prioritet je bio brzina, i mnogi su to platili glavom.

U tom periodu najveća razlika izmedju automobila koji su se takmičili, bio je motor. Što jači motor, to brže automobil ide. Bilo je slučajeva kada to nije bilo dovoljno za pobedu, ali uglavnom je to pravilo razliku.

ponašanje u vrijeme krize
Ponašanje u vreme krize krize često donosi inovativna i neverovatna poslovna rešenja

Ogroman motor, ispred vozača, jer tako se tada radilo svuda. Verovali su da je to bitno i zbog upravljivosti, prosto, to je bio jedini poznat način. Iako je Formula 1 tek bila na počecima, već je privukla pažnju najvećih proizvođača. Bila je to stvar prestiža.

Da bi stigao u Formulu 1, vozač je morao da se dokaže u manjim šampionatima. Jedan od njih koji je bio najpopularniji je bio Formula 3. Takmičari i vlasnici timova bili su mahom amateri, entuzijasti, a to je značilo i da resursa gotovo i nema ili ih ima vrlo malo. Većinu bolida su pogonili motori iz jačih motocikala.

Imali su dovoljno snage, bili lagani, ali su imali jednu manu. Kako se brzina prenosila lancem, to je značilo da bi dugi lanac trebao da vodi skroz do zadnjih točkova, a to prosto nije bilo realno – velika mogućnost kvarova i pucanja, loša iskorišćenost snage i mnogi drugi razlozi. Džon Kuper je odlučio da pokuša da stavi motor iza vozača, odmah kod zadnjih točkova.

Dobri rezultati su počeli

Tu se nije zaustavio, tražio je bolje rešenje za motor i našao je motor za pumpu za vodu, koji je imao dvostruko više snage, a bio je upola lakši od onog koji su koristili. Uz malo eksperimentisanja i učenja sa vozačima, počeli su da osvajaju trke. Ubrzo su prešli u Formulu 2, a i tamo je bila ista priča.

Kroz par godina, dobili su šansu u Formuli 1. Bolid manji od većine drugih, sa malenim motorom koji se nalazio iza vozača. Bili su predmet podsmeha. Toliko da su organizatori prve trke sezone hteli da im ne dozvole da učestvuju iz straha za ostale vozače.

Gerila marketing o kojem smo već pisali je idealan recept za ponašanje u vreme krize
Gerila marketing o kojem smo već pisali je idealan recept za ponašanje u vreme krize

Ipak, dozvolili su im da voze, i oni su pobedili. Ipak, prenosa nije bilo, a vesti su kasnile i bile krajnje subjektivne, te je Kuperov tim i dalje bio predmet sprdnje. Onda su pobedili i u sledećoj trci. U naredne dve godine, dva puta su bili šampioni sveta. Prestali su da im se smeju. Koristeći ove principe, Lotus je osvojio 7 šampionskih titula u narednih 16 godina.

Dok su svi bili opsednuti snagom, oni su se bavili balansom, raspodelom mase, upravljivošću, potrošnjom goriva i guma. Jer iako je povećana snaga značila veću brzinu na pravcima, trku ne čine samo pravci.

Ponašanje u vreme krize može biti idealna prilika da unapredite svoje poslovanje. Kriza je vreme za inovativna i hrabra rešenja. Razmislite kako možete da “hakirate” svoje dosadašnje metode te dovedete ponašanje u vreme krize na vrhunski nivo.

PREPORUKA

Šta je osmrtnica?

0

Osmrtnica je obavijest o smrti neke osobe.

To je kratak prikaz života nekoga ko je umro, obično sa fotografijom i kratkom biografijom.

Osmrtnice se pišu kako o poznatim, tako i o običnim ljudima. Osmrtnice se također nazivaju obavijesti o smrti, čitulje, umrlice, smrtovnice i posmrtnice.

Sada je uobičajena praksa širom svijeta da se osmrtnice objavljuje u novinama ili na internetu kako bi se javnost obavijestila o nečijoj smrti i pružila informacija o njihovom životu. Osmrtnica može biti objavljena u časopisu ili drugoj publikaciji.

U nekim slučajevima, osmrtnicu mogu napisati članovi porodice koji žele odati počast uspomene na voljenu osobu dijeleći priče i slike iz svog života s drugima.

Zašto objaviti osmrtnice

Osmrtnice su zvanična objava smrti osobe. Često uključuje podatke o preminulima, kao što su njihove godine, datum i mjesto rođenja, datum i mjesto smrti, bračni status, zanimanje i imena supružnika i djece. Osmrtnica također može uključivati informacije o pogrebnim aranžmanima.

Ovo može uključivati detalje kao što su naziv groblja i greblja gdje će biti sahranjeni ili pokopani, vrijeme i datum službe ili komemoracije na kojoj se prijatelji mogu okupiti kako bi izrazili saučešće onima koji žale.

U nekim slučajevima osmrtnica se objavljuje kako bi se prikupile donacije za dobrotvorne organizacije umjesto cvijeća. Tako da možete na ovaj način učiniti dvostruko dobro djelo.

Šta je osmrtnica?

Kako napisati osmrtnicu

Osmrtnica je kratka biografska skica pojedinca koja se objavljuje u novinama ili na internetu. Svrha osmrtnice je da pruži informacije o životu preminule osobe i da pokaže kako je on ili ona utjecao na druge.

Prvi korak u pisanju osmrtnice je da saznate ko će je objaviti. Ako pišete za novine, onda ćete morati da ih kontaktirate i saznate njihove specifične zahtjeve.

Na primjer, neke novine možda ne dozvoljavaju više od 500 riječi sa fotografijama, dok druge mogu zahtijevati najmanje 500 riječi bez fotografija.

Ako pišete za svoju web stranicu ili blog, onda nema ograničenja u pogledu broja riječi ili dozvoljenog broja fotografija. Međutim, to također znači da neće biti urednika koji provjeravaju vaš sadržaj.

najbolji načini za objavljivanje osmrtnica

Postoji mnogo načina da objavite smrtovnice na internetu. Najbolji način da objavite osmrtnicu na internetu je da pronađete pogrebno preduzeće ili web stranice popit eumrli.com koje nudi uslugu online publikacija. 

Ove usluge će vam omogućiti da napravite memorijalnu web stranicu za vašu voljenu osobu i objavite njihove osmrtnice, obavijesti o smrti, pa čak i programe sahrane.

Bilo da želite da objavite osmrtnicu ili obavijest o smrti voljene osobe, postoji mnogo načina na koje to možete učiniti. Možete ili odvojiti vrijeme u svom danu da ga napišete rukom ili koristite online uslugu koja će ga automatski kreirati za vas. 

Najbolji način je obično ona metoda koja je vama lično najlakša.