Kada slušati razum

Svaki preduzetnik voli svoj posao celim srcem. Ali da bi vaš posao uspeo morate znati kada slušati razum umesto srca.

Da biste uopšte postali i ostali preduzetnik, podrazumeva se da vas nešto na to motiviše. I to nešto najčešće je – ljubav.

Ne, ne radi se ni o kakvoj patetici, već o prostoj činjenici da nas iznutra pokreće nešto što volimo – sama profesija koju smo odabrali ili sve one dobre stvari koje donosi preduzetništvo. I zato je ljubav neizostavni deo cele priče.

Svaki preduzetnik voli svoj posao celim srcem. Ali da bi vaš posao uspeo morate znati kada slušati razum umesto srca.
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Međutim, kao što to obično i biva, upravo ta ista ljubav ponekad može da predstavlja kamen spoticanja.

Ako znamo da je poslovno okruženje takvo da traži hladnu glavu, onda nije ni iznenađujuće što se ponekad nađemo pred naizgled nemogućim izborom: da biramo između ono što kaže srce i što kaže glava.

Situacije u kojima može doći do ovakvog unutrašnjeg konflikta gotovo da su bezbrojne, ali sada ćemo nabrojati neke koje su u praksi ipak najčešće, odnosno koje mogu imati prilično nezgodne posledice.

Donošenje odluka zahteva isključenje emocija

Strašno vam je stalo da neka odluka ima pozitivan ishod. Naravno, zbog toga brinete i promišljate sve potencijalne scenarije koji mogu uslediti kao posledica donošenja te odluke. Sama činjenica da vam je stalo do ishoda te odluke, govori da su u nju umešane emocije, što je potpuno normalno, prirodno i očekivano.

Međutim, ako ne napravimo razliku između onoga što bismo voleli da se desi i onoga što će se najverovatnije desiti, pri čemu je prva stvar vođena emocijama, a druga razumom, onda lako možemo doneti pogrešnu odluku koja je nije utemeljena u realnosti.

Zato je potrebno biti sa sobom potpuno iskren i uvideti koje su to stvari koje radimo jer smo pod uticajem emocija, a šta je ono što nalažu razum i realnost.

Kada slušati razum i zanemariti emocije
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Zapošljavanje je primer kada morate slušati razum

Ako ste mislili da od nepotizma i sličnog pristrasnog zapošljavanja boluje samo javni sektor, u zabludi ste. To se i te kako dešava i u privatnom sektoru, a često je vođeno upravo emocijama.

Na primer, zaposlićete prijatelja jer znate da nema posao, a preko mu je potreban. A znate da on najpodesniji kandidat za to radno mesto. Ali, ipak, prijatelji ste, želite da mu učinite.

Ovaj takođe unutrašnji konflikt nije lako razrešiti jer su ulozi veliki i potencijalna šteta je nezanemarljiva. Međutim, prijateljstvo (ili bilo koja druga vrsta povezanosti sa nekim van poslovnog konteksta) i posao mogu da se drže odvojenim, što znači da se ipak vi pitate u vezi sa tim koga ćete i, što je još važnije, vodeći se kojim kriterijumima zapošljavati.

Drugi ljudi, odnosno njihove emocije i sve ono što sami donesu u komunikaciju može da predstavlja snažan okidač i za vašu emocionalnu reakciju. To su sve one situacije kada vas neko iznervira ili naljuti u sekundi.

Lako se potom može desiti da kažemo ili uradimo ono što ne mislimo i ne želimo istinski, ali nas je emocija povela. Zato je važno biti svestan takozvanih okidača, to jest svega onoga što u nama može izazvati takvu reakciju.

Druga, ali pojednako važna stvar je svest o tome da nas ne može neko iznervirati ili naljutiti. Time se odgovornost za naše sopstvene emocije i iz njih proistekle reakcije premešta na tu osobu.

A drugi ljudi nisu i ne mogu biti za to odgovorni; odgovornost je isključivo na nama. Zato je mudro biti u dosluhu sa svojim emocijama, a ne dopustiti da one budu te koje će diktirati naše reakcije.

Doneli ste odluku da uvodite novo pravilo u svoj kolektiv

Ili je to staro pravilo za koje je važno da ga se svi pridržavaju. Međutim, ponekad vas okolnosti povedu i vi svesno prekršite to pravilo.

Ili dopustite nekom drugom da ga krši. Naravno, ne treba biti rigidan pa ne sagledavati širi kontekst kada se odmerava neka reakcija, ali ako niste dosledni onome što govorite – bez obzira da li pričamo o vašem sopstvenom ili ponašanju ljudi sa kojima radite – vaše reči će, vremenom, imati sve manju težinu.

Zato je prava mudrost naći meru između doslednosti i fleksibilnosti, a to se postiže tako što se odvoji ono što poručuju srce i glava i dela se u pravcu koji će u datoj situaciji biti najbolje rešenje za sve koji su uključeni u tu situaciju. Deluje kao da je lako? Nije, ali niko nije ni rekao da će biti lako, zar ne?

Kada slušati razum
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Iako ovo sigurno nije kompletna lista situacija u kojima, vodeći se emocijama, možete izvući deblji kraj, to ipak jesu konteksti u okviru kojih se takve situacije najčešće odigravaju. Isto tako, srce i glava, poetično rečeno, nisu uvek suprotstavljeni.

To nije neka epska bitka u kojoj su zauvek definisane strane, a na vama je samo da budete nemi posmatrač i nadate se najboljem. Problemi mogu nastati onda kada ne razdvajamo te dve stvari, kao i kada odričemo sopstvenu odgovornost koju imamo u tim situacijama.

Možete se voditi i srcem i glavom, ali motriti na to šta vuče na koju stranu i šta je najbolje za vaš biznis. U svakom slučaju, odgovornost je na vama, što je dovoljna motivacija da se i te kako bavite tim situacijama, i pre nego što se dese. Članak na temu kada slušati razum je originalno objavljen na sajtu mojafirma.rs

PREPORUKA

Noć u Beogradu očima turista: Kako sam otkrio šta znače klubovi Beograd i online rezervacija

0

Bio je to moj treći dan u Beogradu. Do tada sam već probao pljeskavicu u lepinji, popeo se na Kalemegdan, prošetao Skadarlijom i ispijao espreso u kafićima na Dorćolu. Ali nešto je falilo. “Moraš da izađeš večeras. Tek tad ćeš razumeti ovaj grad,” rekao mi je konobar dok mi je donosio još jednu rakiju.

I tako je počela moja priča s beogradskom noći. Priča o energiji, muzici, ljudima – i o tome zašto se klubovi Beograd ne mogu porediti ni sa čim što sam ranije doživeo.

Prvo pravilo: Zaboravi planove

U mom kalendaru je pisalo da ću te večeri otići u restoran, možda neki bar, i nazad u apartman. Na kraju sam dočekao jutro na podijumu, upoznao ljude iz tri različite zemlje i naučio da je najvažnije – prepustiti se.

Beograd te vodi sam. Dovoljno je da pitaš: “Gde večeras?” i da središ jedno – online rezervacija. Bez nje bi završio pred zatvorenim vratima kluba. A to je u Beogradu ravno propuštenoj prilici.

Klubovi Beograd nisu klubovi. Oni su pokret

Prvi klub u koji sam ušao bio je na splavu. Muzika je pulsirala. Bina je bila okružena svjetlima, a ljudi su plesali kao da im to nije samo noć, već stav. Nisam znao ni ime DJ-a, ni žanr koji pušta. Znao sam samo da me nosi.

Zatim smo se prebacili na još jedno mjesto – ovaj put više underground. Tamo nije bilo ništa “fensi”. Samo beton, dugačak bar, odličan zvuk i ljudi koji te gledaju kao da si stari prijatelj.

Ljudi čine razliku

Možda klubovi imaju ime, lokaciju i muziku, ali ono što sam najviše zapamtio su ljudi. Upoznaješ nekog iz Barselone koji je došao samo zbog festivala. Par iz Slovenije koji svake godine dolazi u Beograd samo da “resetuje mozak”. Lokalce koji ti kažu: “E, sad si stvarno u Beogradu.”

U svakom razgovoru se ponavljala ista rečenica: “Nema ovakve atmosfere nigde.” I shvatiš da to nije samo fraza. Beograd nudi nešto posebno, bez obzira da li si u klubu sa stotinama ljudi ili u bašti iza bara u Zemunskom keju.

Online rezervacija ti spašava večer

Na drugom mjestu, video sam red dugačak skoro kao tramvaj. Bio sam spreman da odustanem, ali sam imao potvrdu rezervacije. Ušao sam odmah. Savet: uradi to preko sajta ili Instagrama – brzo je i jednostavno. U Beogradu se vikendom sve traži ranije.

Bez online rezervacije, možda nikada ne bih doživeo after na krovu sa pogledom na Savu. Ili se upoznao s DJ-em koji mi je pokazao kako izgleda miks-pult izbliza. Ta jednostavna navika postala je ključ za vrata koja vode u drugačiji svet.

Šta sam naučio o klupskoj sceni Beograda?

  1. Ne postoji samo jedan stil – sve se svira, sve prolazi. Bitno je kako se osjećaš, ne kako izgledaš.
  2. Publika je raznovrsna – studenti, stranci, ljudi iz sveta umetnosti, IT-ja, muzike.
  3. Afteri nisu mit – kada klub zatvori, priča se nastavlja u stanovima, parkovima, ponekad čak i pekarama.
  4. Niko ne gleda na sat – u Beogradu vreme ne meriš, već osećaš.
  5. Društvene mreže su vodič – ali lokalci su još bolji. Pitaj osoblje u kafiću, vozača taksija, ili nekoga na ulici – uvek ćeš dobiti autentičan savet.
  6. Cena nije merilo atmosfere – neki od najboljih trenutaka desili su se na mestima gde pivo košta manje od 3 evra.

Klubovi Beograd su više od noći

Nakon nekoliko dana, shvatio sam – Beograd ne prodaje samo noćni provod. On ti poklanja iskustvo. Jer kada jednom zaigraš na splavu pod otvorenim nebom, kada sretneš nepoznate ljude koji ti postanu prijatelji za veče, kada dočekaš zoru uz smeh i umor u nogama – znaćeš da si pronašao nešto više.

Svakog dana otkrivao sam novu stranu klupske scene: srijedom elektronska večer u centru grada, četvrtkom salsa night na Vračaru, petkom techno u hangaru na Novom Beogradu, subotom house classics na splavu, a nedjeljom chill-out i kokteli uz live jazz.

Saveti za one koji prvi put dolaze

  • Ponesi udobnu obuću. Veruj mi, igraćeš duže nego što misliš.
  • Budi radoznao. Ako te neko pozove u klub za koji nikad nisi čuo – idi.
  • Izbegavaj klasične turističke preporuke. Pravi doživljaj se krije tamo gde je muzika glasnija od reklame.
  • Kreći ranije, ali ne prerano. Beograd ne spava, ali najbolji momenti se dešavaju između 1 i 4 ujutru.
  • Ne brini ako si sam. Usamljenost u Beogradu traje tačno 3 minuta – do prvog osmeha.

Više od putovanja

Beograd mi je pokazao da klub nije samo prostor. To je energija koju deliš s nepoznatima, trenutak kada pesma ujedini celu prostoriju, kada se svi kreću kao jedno.

Zato, ako dolaziš u Beograd, nemoj da planiraš svaki trenutak. Pusti grad da te vodi. Napravi online rezervaciju, obuci nešto u čemu možeš plesati, i ponesi samo jedno – otvoreno srce.

Jer klubovi Beograd nisu mesta. Oni su doživljaj. I kada jednom uđeš – više nećeš želeti da izađeš.

Vidimo se u ritmu. Na podijumu. U klubu koji još ne znaš – ali ćeš ga pamtiti.

Šta je osmrtnica?

0

Osmrtnica je obavijest o smrti neke osobe.

To je kratak prikaz života nekoga ko je umro, obično sa fotografijom i kratkom biografijom.

Osmrtnice se pišu kako o poznatim, tako i o običnim ljudima. Osmrtnice se također nazivaju obavijesti o smrti, čitulje, umrlice, smrtovnice i posmrtnice.

Sada je uobičajena praksa širom svijeta da se osmrtnice objavljuje u novinama ili na internetu kako bi se javnost obavijestila o nečijoj smrti i pružila informacija o njihovom životu. Osmrtnica može biti objavljena u časopisu ili drugoj publikaciji.

U nekim slučajevima, osmrtnicu mogu napisati članovi porodice koji žele odati počast uspomene na voljenu osobu dijeleći priče i slike iz svog života s drugima.

Zašto objaviti osmrtnice

Osmrtnice su zvanična objava smrti osobe. Često uključuje podatke o preminulima, kao što su njihove godine, datum i mjesto rođenja, datum i mjesto smrti, bračni status, zanimanje i imena supružnika i djece. Osmrtnica također može uključivati informacije o pogrebnim aranžmanima.

Ovo može uključivati detalje kao što su naziv groblja i greblja gdje će biti sahranjeni ili pokopani, vrijeme i datum službe ili komemoracije na kojoj se prijatelji mogu okupiti kako bi izrazili saučešće onima koji žale.

U nekim slučajevima osmrtnica se objavljuje kako bi se prikupile donacije za dobrotvorne organizacije umjesto cvijeća. Tako da možete na ovaj način učiniti dvostruko dobro djelo.

Šta je osmrtnica?

Kako napisati osmrtnicu

Osmrtnica je kratka biografska skica pojedinca koja se objavljuje u novinama ili na internetu. Svrha osmrtnice je da pruži informacije o životu preminule osobe i da pokaže kako je on ili ona utjecao na druge.

Prvi korak u pisanju osmrtnice je da saznate ko će je objaviti. Ako pišete za novine, onda ćete morati da ih kontaktirate i saznate njihove specifične zahtjeve.

Na primjer, neke novine možda ne dozvoljavaju više od 500 riječi sa fotografijama, dok druge mogu zahtijevati najmanje 500 riječi bez fotografija.

Ako pišete za svoju web stranicu ili blog, onda nema ograničenja u pogledu broja riječi ili dozvoljenog broja fotografija. Međutim, to također znači da neće biti urednika koji provjeravaju vaš sadržaj.

najbolji načini za objavljivanje osmrtnica

Postoji mnogo načina da objavite smrtovnice na internetu. Najbolji način da objavite osmrtnicu na internetu je da pronađete pogrebno preduzeće ili web stranice popit eumrli.com koje nudi uslugu online publikacija. 

Ove usluge će vam omogućiti da napravite memorijalnu web stranicu za vašu voljenu osobu i objavite njihove osmrtnice, obavijesti o smrti, pa čak i programe sahrane.

Bilo da želite da objavite osmrtnicu ili obavijest o smrti voljene osobe, postoji mnogo načina na koje to možete učiniti. Možete ili odvojiti vrijeme u svom danu da ga napišete rukom ili koristite online uslugu koja će ga automatski kreirati za vas. 

Najbolji način je obično ona metoda koja je vama lično najlakša.