To je kratak prikaz života nekoga ko je umro, obično sa fotografijom i kratkom biografijom.
Osmrtnice se pišu kako o poznatim, tako i o običnim ljudima. Osmrtnice se također nazivaju obavijesti o smrti, čitulje, umrlice, smrtovnice i posmrtnice.
Sada je uobičajena praksa širom svijeta da se osmrtnice objavljuje u novinama ili na internetu kako bi se javnost obavijestila o nečijoj smrti i pružila informacija o njihovom životu. Osmrtnica može biti objavljena u časopisu ili drugoj publikaciji.
U nekim slučajevima, osmrtnicu mogu napisati članovi porodice koji žele odati počast uspomene na voljenu osobu dijeleći priče i slike iz svog života s drugima.
Zašto objaviti osmrtnice
Osmrtnice su zvanična objava smrti osobe. Često uključuje podatke o preminulima, kao što su njihove godine, datum i mjesto rođenja, datum i mjesto smrti, bračni status, zanimanje i imena supružnika i djece. Osmrtnica također može uključivati informacije o pogrebnim aranžmanima.
Ovo može uključivati detalje kao što su naziv groblja i greblja gdje će biti sahranjeni ili pokopani, vrijeme i datum službe ili komemoracije na kojoj se prijatelji mogu okupiti kako bi izrazili saučešće onima koji žale.
U nekim slučajevima osmrtnica se objavljuje kako bi se prikupile donacije za dobrotvorne organizacije umjesto cvijeća. Tako da možete na ovaj način učiniti dvostruko dobro djelo.
Kako napisati osmrtnicu
Osmrtnica je kratka biografska skica pojedinca koja se objavljuje u novinama ili na internetu. Svrha osmrtnice je da pruži informacije o životu preminule osobe i da pokaže kako je on ili ona utjecao na druge.
Prvi korak u pisanju osmrtnice je da saznate ko će je objaviti. Ako pišete za novine, onda ćete morati da ih kontaktirate i saznate njihove specifične zahtjeve.
Na primjer, neke novine možda ne dozvoljavaju više od 500 riječi sa fotografijama, dok druge mogu zahtijevati najmanje 500 riječi bez fotografija.
Ako pišete za svoju web stranicu ili blog, onda nema ograničenja u pogledu broja riječi ili dozvoljenog broja fotografija. Međutim, to također znači da neće biti urednika koji provjeravaju vaš sadržaj.
najbolji načini za objavljivanje osmrtnica
Postoji mnogo načina da objavite smrtovnice na internetu. Najbolji način da objavite osmrtnicu na internetu je da pronađete pogrebno preduzeće ili web stranice popit eumrli.com koje nudi uslugu online publikacija.
Ove usluge će vam omogućiti da napravite memorijalnu web stranicu za vašu voljenu osobu i objavite njihove osmrtnice, obavijesti o smrti, pa čak i programe sahrane.
Bilo da želite da objavite osmrtnicu ili obavijest o smrti voljene osobe, postoji mnogo načina na koje to možete učiniti. Možete ili odvojiti vrijeme u svom danu da ga napišete rukom ili koristite online uslugu koja će ga automatski kreirati za vas.
Najbolji način je obično ona metoda koja je vama lično najlakša.
Telemach BH proglašen je za najpoželjnijeg poslodavca u telekomunikacijskom sektoru na nedavno održanoj svečanosti u organizaciji portala mojposao.ba.
Osim toga, Telemach BH se plasirao među TOP 10 poslodavaca po ukupnom poretku. Istraživanje je obavljeno u proteklih nekoliko mjeseci, a više od 15.000 ljudi je biralo između 420 kompanija koje su se takmičile za ovu laskavu titulu.
„Telemach BH već 10 godina nosi titulu jednog od najpoželjnijih poslodavaca u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući prije svega uslovima rada i brizi o našim zaposlenicima, te je ovo priznanje kontinuitet tog djelovanja. Naše korporativno okruženje smo kreirali kao podsticajno i motivirajuće, sa brojnim mogućnostima napredovanja i dodatne edukacije, što prepoznaju naši postojeći ali i svi potencijalni zaposlenici“, istakao je Admir Drinić, CEO Telemach BH.
„Cijenimo trud i rad naših zaposlenika, te im nastojimo dati i adekvatnu finansijsku kompenzaciju za taj rad. Prošle smo godine bili među malobrojnim poslodavcima iz privatnog sektora koji su osigurali finansijsku podršku za prevazilaženje efekata inflacije. Ove smo godine otišli i korak dalje, te krenuli sa trajnim povećanjem plata svim zaposlenicima“, dodaje Drinić uz iskazivanje zahvalnosti svima onima koji su svoj glas za najpoželjnijeg poslodavca dali kompaniji Telemach BH.
Jedna od stvari koji vrijedi posebno istaći kada su u pitanju ljudski resursi i briga o njima jeste fond za pomoć zaposlenicima. On postoji već duže od pet godina, a zaposlenici iz njega dobivaju finansijsku podršku za liječenje ili rješavanje nekih drugih socijalnih problema. Sredstva iz fonda koristilo je više od 260 zaposlenika od njegovog pokretanja.
Breaking bad je serija koja, u suštini ima, antijunaka, može nas mnogo naučiti o biznisu
Da su filmovi, a u poslednje vreme i TV serije, mnogo više od načina da se potroši vreme, jasno je svima koji su imali prilike da se sretnu sa nekim primerom vrednim pažnje.
Činjenica je da nas omiljeni junaci iz filmova i serija mogu nadahnuti, ili nam barem, na sopstvenim primerima, pokazati brojne situacije iz kojih možemo izvući korisne pouke. Pa čak i ako su ti junaci iz filmova ili, u ovom slučaju, serija, u suštini antiheroji.
Takva je i serija „Breaking Bad”, naziva adekvatno neprevodivog na naš jezik. Iako ima već nekoliko godina kako je prestala da se emituje, činjenica je da je reč o jednom od najboljih serijskih ostvarenja u istoriji mogućnosti da kroz kutiju gledamo male ljude koji u njoj nešto rade. (Ako niste pogledali ovu seriju, ovo je pravi trenutak da prestanete sa čitanjem, ukoliko ne želite da vam otkrijemo neke delove radnje).
Skromni počeci su bitni za čvrste temelje preduzeća
Svi smo svedočili Volterovoj transformaciji, strepeli da li će ga žena Skajler i pašenog Henk provaliti, šta će biti sa njegovim i Džesijevim odnosom… Sve u svemu, od Voltera smo – i pored toga što je postao istinski antiheroj i jedan od onih likova za koje ne znamo da li navijamo ili jedva čekamo da dopadnu nekoj formi pravde šaka – mnogo toga mogli da naučimo.
Počni od malog, misli veliko
Šta je za osnivače Google-a bila garaža, to je za Voltera i Džesija bila kamp prikolica, koju su koristili kao pokretnu laboratoriju za pravljenje kristalnog meta. U početku nisu proizvodili mnogo, ali Volter je počeo da razmatra mogućnost rasta.
Sledeće što se dešava je delanje u pravcu tog cilja: Volt se udružuje sa dilerom koji mu obezbeđuje širu mrežu korisnika, što dovodi ne samo do zarade, već njegov proizvod dobija i odličnu reputaciju.
Naredni korak u ovom pravcu bila je saradnja sa Gasom, vlasnikom lanca restorana brze hrane, odnosno pržene piletine, koja je zapravo samo fasada za distribuciju droge. Gas je Volteru ponudio posao koji se nije mogao odbiti. Voltova zarada se drastično uvećava, a početna tačka – kamp prikolica – sad se čini kao daleka prošlost.
Šta smo ono rekli o delegiranju?
Najvažnije u sledu događaja od kamp prikolice do vrhunski opremljene laboratorije pod okriljem „Los Pollos Hermanosa” je Voltova usmerenost na ono što je njegova najveća snaga – kuvanje meta, dok su distribucija i prodaja od samog starta delegirani, napre Džesiju, a kasnije se proširuju čak i van severnoameričkog kontinenta.
Da je morao sve ovo da radi, u početku bez partnera, kasnije i bez čitave mreže saradnika, da li bi Volt uspeo da postane tako uspešan u onome što radi?
Breaking bad pokazuje šta se dešava kad neko zna svoje jake strane i nedostatke
Važno je imati dobar proizvod
Volter Vajt nije postao Hajzenberg zato što je imao prijatan osmeh. Volter Vajt je postao faca u svom miljeu zato što je bio najbolji u onome što je radio – kuvanju meta. Profesor hemije sa ipak nesvakidašnjim talentom, Volter je svoje znanje i talenat upotrebio kao resurs na kom se čitav njegov biznis model zasniva. Nije prošlo mnogo vremena otkad je postao čuven, pri čemu nemojmo zaboraviti da je reč o crnom tržištu, koje nema vrcave reklame, promotivne akcije i drastične popuste.
Ni u jednom trenutku kvalitet Volterovog proizvoda nije doveden u pitanje. Osim što je bio prepoznatljiv po kvalitetu, ovaj proizvod je to bio i po još jednom detalju – svojoj karakterističnoj svetloplavoj boji, što znači da je na prvi pogled bilo uočljivo o kom proizvodu je reč. Ovo takozvano brendiranje sigurno je pomoglo njegovoj popularnosti.
Potrebni su nam drugi ljudi
Voltov posao ne bi bio moguć bez ljudi, pa su zato odnosi sa njima od ključne važnosti i za njegov uspeh. Volter i Džesi se udružuju u poduhvatu koji će kasnije postati daleko veći od svoje početne tačke, a tokom cele serije fokus je na odnosima sa drugima. Sve što je postigao, Volter ne bi mogao bez drugih ljudi, a posebno bez Džesija na početku. Zato je partnerstvo, odnosno tim, često upravo ono što može da pokrene, odnosno rasformira jedan biznis.
Nemojmo, takođe, zaboraviti količinu energije koju je Volter ulagao u laganje, obmanjivanje i prikrivanje istine od svoje porodice, upravo u svrhe očuvanja dobrih odnosa sa njima.
Izlazak iz zone komfora je neophodan
Ponekad je – ispostaviće se na Volterovom primeru – dobro upuštati se u nepoznate stvari, posebno ako su nam strašne ili neprijatne. Uvek postoje mnogo „prljavog posla” koji je potrebno obaviti (pri čemu se ne misli na ilegalne poslove, kao u Volterovom slučaju), a upravo nas on podseća da ćemo, za potrebe sopstvenog biznisa, upravo mi biti ti koji će da zasuču rukave i čiste za nekom protutnjalom olujom go… neprijatnih okolnosti i ishoda. Naravno, sa tom „malom” razlikom da se to u Volterovom slučaju odnosi na laganje, obmanu, krađu i ubijanje radi „napredovanja u karijeri”. No, videli smo i kako se takvi slučajevi, baš kao i u realnosti, često završe.
Širenje poslovanja se radi van zone komfora
Ono što je (imaginarnog) Voltera stavilo na sam (imaginarni) tron (imaginarnog) narko biznisa (opet imaginarnog) Albukerkija u Novom Meksiku, SAD negde krajem prve decenije drugog milenijuma jeste njegova nezamenljivost. Niko nije mogao da radi ono što je Volter radio, niko ga nije mogao odmeniti.
Eto još jedne lekcije od Voltera, od koga se – ako stvari posmatramo malo šire od jednostavnog dobro-loše izbora – i te kako može naučiti, bez obzira na to što je po svim relevantnim kriterijumima više negativac nego neko za koga navijamo. Za dobre đake nema loših učitelja, i zato poslušajmo njegove reči:
„Proveo sam ceo svoj život uplašen, prestravljen stvarima koje će se možda desiti, mogle bi se desiti, možda se neće desiti. Pedeset godina sam tako proveo. Zaticao bih sebe budnog u tri ujutru. Ali znaš šta? Otkad sam dobio dijagnozu, spavam sasvim dobro. Uvideo sam da je strah najgori. On je pravi neprijatelj. Zato, ustaj, idi u stvaran svet i šutni to kopile najjače što možeš pravo u zube.” – Volter Vajt
