Neuro Kaizen ili zašto je važno praviti male promene

Neuro Kaizen predstavlja koncept davno primenjen u Japanu, koji primenjuju sve najveće svetske kompanije, ali i mnoge male firme koje žele stalni napredak

Ljudi često traže gotova rešenja, a Kaizen je mnogo više od toga – Kaizen je filozofija života i rada, Kaizen je kultura, i na kraju primena tehnika i alata. Osnovna ideja je da se kroz kontinuirana (stalna) mala unapređenja ostvare veliki rezultati. Ako želite da u Vašem biznisu budete ono što je Tojota u njenom, potrebno je da razmišljate i pristupate na ispravan način.

Mnogima se žuri da brzo i drastično povećaju prihode ili smanje troškove. Tako već godinama, ali se ne pomeraju od te fantastične ideje. Uzalud pritisak na zaposlene, čak to stvara i veći otpor. Zamislite da Vama neko kaže da treba da skočite sa prvog na osmi stepenik… ili, sa osmog na prvi. Možda možete i da zamislite kako bi to izgledalo.

Međutim, pitanje je zašto uopšte i ne pokušavate da skočite toliko? Šta je problem u tih sedam stepenika? Isti su kao i svi ostali, zar ne? Da, osim što ste Vi navikli da uvek idete po jedan stepenik i to su Vaša očekivanja. To je ono što ste projektovali u svojoj glavi, ono što očekujete. Odjednom, traži se velika promena, nagla, i uz to je ona veoma udaljena od Vaših očekivanja.

Ipak, nešto Vas i dalje drži da ne skočite toliko. Strah. Drži Vas strah. Strah koji stvara tako velika promena, sa prvog na osmi ili sa osmog na prvi, svakako promena od sedam stepenika. Da je u pitanju jedan stepenik, ne biste imali taj unutrašnji problem. Možda čak i dva, i to bi Vam možda bilo u redu.

Neuro Kaizen unosi promjene u vaše poslovanje postepeno
Neuro Kaizen unosi promjene u vaše poslovanje postepeno

Setite se fizike iz osnovne škole i napona. Tamo je napon predstavljao razliku potencijala. Što je razlika potencijala dve tačke bila veća, veći je bio i napon. Isto je i ovde. Što se veća razlika u odnosu na ustaljeni način rada traži i/ili očekuje od Vas, veći se strah javlja.

Zašto se plašimo promena

Nije do Vas, priroda je u pitanju. Deo ljudskog mozga čini amigdala, koja je zaslužna za takve reakcije. Ona nas često i čuva od tih neprirodno velikih promena, od nečega što je novo i nama strano. Zahvaljujući njoj, na sve što iskače iz okvira ustaljenog, na nove stvari i promene, posebno nagle, reagujemo strahom, koji stvara i otpor prema promeni.

Sada uzmite to i projektujte na Vaše zaposlene. Oni će uvek tako prirodno reagovati. Kad god im se zada nešto značajno drugačije od onoga što je ustaljeno, kod njih će se javiti određena doza straha i otpora.

Uz to, zaposleni već imaju očekivanja, koja su usklađena sa prethodnom (dotadašnjom) praksom. Razlika između realnosti (onoga što se zahteva) i očekivanja (onoga za šta su sebe pripremili) izaziva stres.

Važno je da osvestite svakodnevne situacije

Šta sad sve to znači za Vas, kao nekoga ko vodi firmu? Sa jedne strane da osvestite neke bitne detalje, a sa druge da svoje odluke i postupke prilagodite tim saznanjima.

Važno je da unapred znate da će sve što je drugačije od postojećeg i ustaljenog izazivati neku vrstu straha. Što je to novo više različito u odnosu na staro, to će taj strah i uzdržanost biti veći. Automatski će zaposleni pružati otpor promeni. Prosto, iza toga je njihov strah od nepoznatog, ne to što su oni loši ljudi ili loši profesionalci.

Sve različito od postojećeg izaziva strah
Sve različito od postojećeg izaziva strah a tu počinje neuro kaizen

Sa druge strane, u svakom danu i u svemu što rad(it)e zaposleni imaju neka očekivanja. Što je ta razlika očekivanja i stvarnosti veća, biće veći i stres koji se kod njih javlja. Bilo da im isplatite manje nego što su očekivali, ili da neka promena koju uvodite ne uspe i ne ostvari planirano, zaposleni će pod stresom sigurno biti manje produktivni, praviće više grešaka, zbog napetosti će biti više konflikata u timu.

Kako sve to primeniti

Zbog svega toga je potrebno svaku promenu, svako unapređenje, dobro pripremiti i sa zaposlenima iskomunicirati sve detalje promene. Kakvu god promenu da planirate, viziju tog novog stanja podelite sa zaposlenima, svakako naglasite zašto neke stvari uvodite ili menjate.

Kada krenete u planiranje i realizaciju, postavite male ciljeve, i to tako da u početku budu dostižni. Ostvarenje novog stanja iz te vizije koju imate, kako bi trebalo da bude u budućnosti, razložite na više malih usputnih ciljeva.

Imajte u glavi tu viziju krajnjeg cilja, ali se fokusirajte na prvi mali cilj. Taj prvi mali cilj će biti mala promena, koja će zaposlenima biti bliska sadašnjem stanju i neće izazivati značajan strah i otpor.

Također, taj prvi mali cilj postavite tako da bude dostižan. Veoma je važno da se ostvari, kako bi se zaposleni uverili u mogućnost promene, u to da znate šta želite i da ih vodite na pravi način. To je važno i kako bi se ispunila očekivanja koja će zaposleni imati kada im predočite ideju i uvedete ih u promenu, kako ostvarena realnost ne bi bila ispod tih očekivanja i izazivala stres kod njih, pa veoma često i revolt i nepoverenje.

Malim koracima do velikih ciljeva

Vaša vizija novog i unapređenog stanja i dalje može da bude velika, može biti značajno drugačija u odnosu na postojeće stanje. Možete i treba nju iskomunicirati sa zaposlenima. Samo tome dodajte i mudrost u planiranju i realizaciji tih promena koje će doneti unapređenja. Idite putem malih narednih ciljeva i malih unapređenja.

Imajte u vidu i težite viziji, ali sebe i zaposlene usmeravajte i fokusirajte prema prvim sledećim malim ciljevima. Te ciljeve postavljajte tako da budu ostvarljivi, jer će se na taj način očekivanja koja zaposleni budu imali od tih promena poklapati sa realnošću.

Na taj način ćete podizati njihovo samopouzdanje, verovanje u mogućnost promena i unapređenja, ali i kod njih graditi veću otpornost na strah od promena (elastičnost, rezilijentnost) i otvorenost za sledeća unapređenja.

Napred u mala unapređenja, Kaizen je u našim glavama.

Prevara veka zvana multitasking

Multitasking vještina koja nam je potrebna ili ne.

Šta vam sve „gori“ u ovom trenutku? Laptop? Telefon? Slack? Dedlajn? Moderno doba i moderni poslovi često se mogu ilustrovati pomoću hiljadu otvorenih tabova na pretraživaču, što između ostalog nazivamo multitaskingom.

Multitasking – veština koja se uglavnom očekuje na oglasu za posao, koju obećavamo u svom CV-u i koju ljudski mozak, jednostavno, ne može da podrži. Od svih stvari koju nam je tehnologija podarila i omogućila, donela nam je jednu koja nam tako omogućava da posao odlažemo beskrajno, iz taba u tab.

Notifikacije za računarom su kao muve kada radite u njivi. Samo zamaskirane u malo zadovoljstvo koje nam pričinjava činjenica da neko reaguje na nas. Istraživanja govore da se ovakva distrakcija, u proseku, dešava svakih tri minuta. Za vraćanje na stari fokus je potrebno oko 20 minuta, što nam jasno govori ko gubi u ovoj jednačini.

Prevara veka zvana multitasking
Nađi posao koji tvoja pažnja želi

Dakle, kako naš mozak bira na šta će se koncentrisati?

S obzirom na to da konstantno prima raznolike senzacije iz spoljnog, ali i unutrašnjeg sveta, mozak se, dok god smo budni, nalazi u džinovskoj nedoumici – šta da odaberem? Pred njim je toliko bogata ponuda da je odlučivanje ponekad zaista teško. Ovaj proces se naziva „selektivna pažnja“ i svodi se na dva principa.

Prvi je dobrovoljan fokus – car koncentracije. On bira ono što vam je zaista važno, želi da ostvari cilj, služi se pređašnjim iskustvima kako bi rešio probem pred sobom. Drugi je u ovom slučaju ometač – stimulativni fokus, stvar koja te iznenadi i prekida konstruktivni tok misli, bilo da je to buka u komšiluku, notifikacija ili neželjena misao u glavi.

Problematika je pristutna iz prostog razloga što ne možemo da biramo koji ćemo fokus koristiti, a naš iskonski instikt za preživljavanje će uvek dati prednost stimulativnom fokusu, budući da on „alarmira“ telo i upozorava da je opasnost, možda, blizu.

Evolucija još nije naučila naše primitivne instikte da je buka (i slični ometači) u našim životima uglavnom samo mala smetnja, a ne opasnost tako da svakodnevno naivno padamo na ove trikove svog uma. Ako vas to dovodi do ludila, ili do kraja radnog vremena nezavršenog posla, ili budne do 3 ujutru nakon tri sata vrtenja po krevetu, možda će vam naredni redovi značiti.

Prevara veka zvana multitasking
Stres je, bez premca, najmasovniji ubica fokusa

Šta da radim?

1. Slušaj prirodni raspored svog mozga

Neko je produktivan posle prve kafe, neko posle večernjeg pranja zuba. Za većinu ljudi, međutim, ova satnica podrazumeva period oko 10 sati ujutru, kada smo sasvim razbuđeni, doručkovali smo i popili kafu, još uvek nezatrpani gomilom informacija. Ako ovo nije vaše vreme, pokušajte da ga pronađete i posvetite mu najintenzivnije zadatke koji vas tog dana čekaju.

2. Napravi pauzu

Pravu pauzu. Za jačanje „pažnjine volje“ tampon-zona bez distrakcija je ključan faktor. Pametni telefoni su nam oduzeli i poslednji predah kada pred sobom nemamo ništa osim svojih misli i prizora kraj kojih prolazimo. A upravo je ovo rupa u kojoj se dešava magija – obzerviramo, zaključujemo. Misli su čiste i daju nam mogućnost da na dan pred nama i problem pred nama pogledamo iz ptičje perspektive. To znači šetnju, sedenje na klupi u parku barem 15-tak minuta, ko ima volje i želje – trening, meditacija, sve što vas navodi da se smirite, saberte i oslobodite suvišnh misli.

3. Nađi posao koji tvoja pažnja želi

Zvuči lakše nego što je u praksi, ali vredi pokušati. Činjenica je da ako ne veruješ da je ono što radiš u datom trenutku važno i vredno tvoje nepodeljene pažnje, mozak će tražiti učotište u nekim zabavnijim ili važnijim mislima. Umesto ka spoljašnjosti, okrenuće se unutra. U tom trenutku možemo da se zapitamo da li se ovo događa zbog istinske trećerazrednosti problema pred nama ili smo samo iscrpljeni, pod pritiskom, okupirani ličnim stvarima.

4. Vežbaj prisutnost

U nedostatku adekvatnog prevoda imenice „mindfulness“, koja obuhvata svesnost, fokus, potpunu posvećenost sadašnjem trenutku, zvaćemo je „prisutnost“. Moderna psihologija toliko forsira „sadašnji trenutak“ a niko ne priča kako se to zapravo radi i šta u slučaju da je sadašnji trenutak grozan? Stres je, bez premca, najmasovniji ubica fokusa i istovremeno najverniji pratilac situacija u kojima treba donositi trezvene i važne odluke. Tako da je za sticanje ove veštne potrebno mnogo vežbe što, na sreću, može da počne ovog trenutka. Ako meditacija nije vaša priča, u iste svrhe može da posluži i vežba koncentracije koja podrazumeva biranje samo jednog čule koje će dobiti vašu punu panju. Slušajte interesantnu muziku, zatvorenih očiju. Ako joj se potpuno posvetite, pronaći ćete zvuke ili emocije koje do sada niste primetili. Isto možete probati sa ukusima, mirisima…

Prevara veka zvana multitasking
Multitasking ponekad neizbežan

5. Konačno – zaboravi multitasking

Ispostavlja se da u većini slučajeva odrađivanje više zadataka odjednom znači naizmenično preusmeravanje s jednog fokusa na drugi. Ponekad i u nedogled, sa mnogo uzalud potrošene energije koju je mozak morao da uloži ponovo gradeći fokus svaki put kada ga promenimo. Zato je neuporedivo učinkovitije raditi stvari jednu po jednu, napraviti listu i čekirati završeno. Isto tako se ispostavlja da je multitasking ponekad neizbežan. U tom slučaju je najbolje rešenje da što više produžimo intervale posvećene jednom zadatku, kako ne bismo trošili vreme na prilagođavanje.

Preporuka

Preduzetništvo nije za svakoga

0

Preduzetništvo kao poziv nije za svakoga, evo pitanja koja morate postaviti sebi da bi uspjeli u svetu biznisa kao samostalni preduzetnik

Mladi gospodin Petrović nedavno je pokrenuo svoj biznis. Kao i većina novopečenih preduzetnika, ubrzo se saživeo sa poslovnom rutinom; a ono što nekad beše ideja u najavi, polagano je napredovalo ka konkretnim rezultatima. To je, dakle, bilo to, i napokon se pronašao u ulozi koja mu savršeno leži.

Koju godinu kasnije, g. Petrović još uvek neumorno radi na širenju poslovanja. Sada je već poprilično uhodan, a povremeni izazovi i večito spavanje „sa jednim otvorenim okom“ i dalje ga drže u pripravnosti. Sasvim uobičajena preduzetnička priča – ali, nešto, ipak, nije u potpunosti štimalo. Tačnije, sve češće bi mu se potkrala pomalo neuobičajena misao: da li je ovo i dalje onaj savršeni posao iz snova?

I može li se u trenutnoj ulozi zamisliti i za 5, 10 ili 20 godina?

Preispitivanja ovakvog tipa imala su još manje ugodnu stranu: naime, nije bilo nimalo lako razlučiti njihov pravi uzrok. Jer, mogao ih je pokrenuti prolazni osećaj nezadovoljstva, ili pak, saznanje da preduzetnička delatnost ipak nije ono pravo. Sem toga, mladi gospodin Petrović tek je jedan od mnogobrojnih koji će se, pre ili kasnije, suočiti sa navedenom dilemom.

Za one „zelenije“ i neiskusnije, ovakav osećaj može stvoriti popriličnu konfuziju. Znate ono – pokrenuli ste sjajnu priču, sve ide kako treba, ali dosadni crvić sumnje i dalje vam ne da mira. I naravno, kvari onu savršenu sliku u kojoj su kockice napokon počele da se slažu.

I pomalo neočekivano, nađete se u situaciji da, poput mladog g. Petrovića, stanete i zapitate se – „I, šta sada?“

Da li je moguće da ste zaista promašili karijeru? Ili je, možda, sasvim dovoljno da odete na odmor i malo razbistrite misli?

Odakle uopšte početi sa (pre)slaganjem kockica?

Preduzetništvo će vas uvući u svoj svet
Preduzetništvo će vas uvući u svoj svet

Za početak, analizirajte situaciju

Biti uvek korak ispred svih – a ponekad i ispred samoga sebe – sastavni je deo one preduzetničke realnosti. Kada ste u „sam svoj gazda“ ulozi, ta realnost je satkana od čestih promena planova, funkcionisanja od danas do sutra i prilagođavnja trenutnim okolnostima. U svemu tome, nije nimalo isključeno da, sasvim nehotično, precenite sopstvene mogućnosti.

Kako onda znati na čemu ste zapravo?

Za početak, zapitajte se sledeće:

  • Da li ste istinski razočarani onim što preduzetnička delatnost suštinski podrazumeva, ili je vaše nezadovoljstvo rezultat trenutnog pritiska ili doživljaja stresa?
  • Da li je uzrok vaše nesigurnosti neko konkretno (neprijatno) iskustvo, ili ste sebi postavili nerealne ciljeve?
  • Može li biti da ste odabrali delatnost koja vam iz nekog razloga ne „leži“?

Posložite najpre odgovore na navedena pitanja, jer će vam oni biti preduslov za dalje sklapanje šire slike.

Improvizujte

Koliko god bila zahtevna, preduzetnička uloga nesumnjivo ima i dobrih strana – a to je, na prvom mestu, usklađivanje odluka sa sopstvenim potrebama i težnjama. Preduzetnička rutina, doduše, daleko je od one standardne i svima poznate – jer, iako je fleksibilnost vaš najjači adut, možda ste još uvek u potrazi za idealnim načinom da svoje poslovanje organizujete po sopstvenom nahođenju.

A kreiranje odgovarajuće poslovne klime svakako će se odraziti na produktivnost i osećaj zadovoljstva – kako vas lično, tako i tima sa kojim sarađujete. Počnite, recimo, od spiska obaveza koje vas nepotrebno opterećuju, a koje možete nekome delegirati. Podstaknite zaposlene da iznesu sopstvene predloge za unapređivanje radne atmosfere. Eksperimentišite sa uvođenjem izmena u radni proces sve dok ne uspostavite sistem koji će vama najviše odgovarati. Čak i postepene promene poput ovih mogle bi, za početak, biti sasvim dovoljne.

Možda vam je zaista samo potreban odmor

Iako je pomenuta fleksibilnost jedna od prednosti preduzetništva, činjenica je da nećete moći uvek biti fleksibilni u meri u kojoj biste želeli. Prilagođavanje trenutnih okolnosti sopstvenim potrebama ponekad će zahtevati da pričekate „pravi trenutak“ – odnosno idealne uslove da sprovedete svoje zamisli u delo. I čak se i tada može desiti da shvatite kako vas onaj osećaj nezadovoljstva, uprkos svemu, ne napušta.

A ukoliko ste iz ma kojih razloga prinuđeni da održavate status quo, zašto ne biste iz toga izvukli ono najbolje?

Pod uslovom da vam okolnosti to dozvoljavaju, mogli biste napokon sebi priuštiti toliko potreban odmor. Zaboravite na trenutak na kancelariju. Zaboravite na mejlove i na sastanke i na klijente, i dozvolite si luksuz bega od svakodnevice. Stavite, za promenu, sebe na prvo mesto, i posvetite se brizi o svom fizičkom i mentalnom zdravlju.

Zbog čega je ovo toliko važno?

Pa, recimo zato što biste, nakon privremenog „isključivanja“, mogli zaključiti da je vaše nezadovoljstvo posledica trenutnog zasićenja.

Jer, idealna work-life ravnoteža zvuči sjajno u teoriji; ali dovoljno je prisetiti se 2 magične reči – burnout sindrom – i najednom shvatate da stvari u praksi ipak nisu toliko jednostavne.

Preduzetništvo ne daje puno slobodnog vremena
Preduzetništvo ne daje puno slobodnog vremena

Oprobajte se u drugačijoj ulozi

„Znate, ja sam vlasnik kompanije te-i-te.“

Kako to sjajno zvuči! Makar u onoj standardnoj teoriji, ili dok ne shvatite da vas uloga prvog čoveka preduzeća zapravo – iscrpljuje i opterećuje.

Jer, niti su svi preduzetnici rođeni lideri, niti je marljivo usavršavanje liderskih veština garancija da će vam ta uloga po pravilu „sesti“.

Posvetiti se preduzetništvu, između ostalog, podrazumeva i neprekidni proces otkrivanja vaših jačih i slabijih strana. A pronalaženje uloge u kojoj se osećate potpuno udobno, po pravilu će zahtevati i malo prilagođavanja. Zašto ne biste, na primer, deo upravljanja biznisom prepustili još nekome? Ravnomerna podela odgovornosti značiće i ravnomernu podelu stresa, pogotovo ukoliko postoji realna potreba za pojačanjem.

A mogli biste, recimo, ulogu rukovodioca u potpunosti poveriti osobi od poverenja. U tom slučaju vi i dalje ostajete lider „iz senke“, s tim da će pritisak kome ste izloženi biti neuporedivo manji.

Na kraju krajeva, razmotrite i opciju da se nađete na poziciji zaposlenog u sopstvenom preduzeću, jer to može biti savršena uloga za sve koji bolje funkcionišu kao timski igrači.

Krenite iznova

Koliko puta ste čitali o ljudima koji na neuspehe gledaju kao na jedinstvene putokaze?

To su svi oni koji ne odustaju tako lako, a pogreške im samo predstavljaju način da otkriju formulu uspeha. U svetu samostalnog poslovanja, često će se odazivati na ime „serijski preduzetnik“.

Ako u nekom trenutku shvatite da vaš sadašnji poduhvat nije „ono pravo“, razlog može biti i taj što ste odabrali delatnost ili nišu u kojoj vaš pun potencijal ne dolazi do izražaja. Sem toga, veliki broj preduzetnika godinama će tragati za sferom poslovanja u kojoj se napokon osećaju kao „svoji na svome“. I to ih ni u kom slučaju ne čini neuspešnima – naprotiv, to je samo dokaz njihove nepokolebljive upornosti.

Pa ipak, o prednostima serijskog preduzetništva postoje i oprečna mišljenja. Dok će pojedincima to biti način da se napokon pronađu u svojoj priči, drugi će, pak, shvatiti da preduzetništvo, naprosto, nije njihov fah. Caka je u tome što sve dok ne pokušate, nećete znati ni kojoj od ove dve grupe pripadate. Dobra vest je da vam nakon svega i dalje ostaju najmanje 2 opcije: ili ćete nastaviti tamo gde ste stali, ili ćete se odlučiti za sasvim drugačiji put.

Napuštanje preduzetničke realnosti, doduše, u početku bi vam se moglo činiti zastrašujuće, jer nije nimalo lako ponovo kretati iznova. Sve i da se vaša upornost naposletku izjalovi, u svakom slučaju stičete dragoceno iskustvo – a jednom kada se saživite sa preduzetničkom neizvesnošću, teško da će vam drugi izazovi delovati nepremostivo.