Šta mora da sadrži dobra prezentacija

0

U današnjem poslovnom svetu, dobra prezentacija je neophodan alat svakog ko neku ideju ili podatak želi da izloži ljudima.

Načini na koje se one organizuju su različiti, ali čime god se bavili, sva je prilika da ćete nekada nekome morati nešto da prezentujete. Da li ćete to raditi baš vi ili neko iz vašeg tima, nije od presudnog značaja. Ono što jeste to su kriterijumi koje takva prezentacija mora da zadovolji.

Kao i kod svake forme komunikacije, tako i kod prezentovanja postoje izvesna pravila. Nevažno je da li pričamo o konferenciji na stručnom skupu ili o Powerpoint prezentaciji koju ćete pokazati investitorima – logika je slična: neka ono što prezentujete bude jasno, dobro organizovano i koncizno.

Kako se to može postići? Evo nekoliko kriterijuma koje dobra, odnosno efektivna prezentacija mora da ima.

Ove elemente najbolje je uzeti u obzir pre samog pravljenja prezentacije, ali isto tako, možete se osvrnuti na svoje ranije spremljene materijale i proceniti u kojoj meri su zadovoljili postavljene kriterijume, kako biste u budućnosti bili spremniji za ovaj zadatak.

Jasnoća je glavni element dobrih prezentacija

Prvi i najvažniji kriterijum je da znate o čemu pričate, te da to na prezentaciji stoji nedvosmisleno jasno. Kako biste mogli da nešto objasnite jednostavnim jezikom, bez suvišnih reči i zapetljavanja, neophodno je da to sami odlično razumete.

Zato ćete se možda često vraćati na neke delove u nameri da ih pojednostavite, što je svakako preporučljivo, imajući u vidu u kojoj meri će onaj ko vas sluša moći da vas prati.

Uvek na umu imajte ljude kojima se obraćate – to će odrediti nivo pojednostavljivanja stvari, kao i sam jezik koji ćete koristiti.

Šta mora da sadrži dobra prezentacija

Kratkoća i sažimanje informacija

Imajte na umu da ljudska pažnja ne traje dugo. Potrebno je da je privučete i zadržite toliko da imate vremena da iznesete sve što je važno. Zato prezentacija treba da bude kratka koliko je to moguće – ali nikako ne na štetu kvaliteta informacija koje izlažete.

Preporučljivo je da prezentacija sadrži što manje celih rečenica ili pasusa (što je pravilo od kog se odstupa onda kada za to postoje opravdani razlozi), odnosno da se oslanja na teze i da najvećim delom vama bude podsetnik o onome o čemu ćete govoriti, a za druge da bude podsetnik sa ključnim rečima i najvažnijim zaključcima.

Zaboravite na čitanje iz prezentacije: to se nikako ne preporučuje, pa je zato adekvatna priprema neizostavan deo prezentovanja.

Smislene celine

Najvažnije pravilo svake efektne prezentacije je to da je ona od samog početka planirana i dobro organizovana. To znači da, ako vam je neka ideja sinula pri kraju pravljenja prezentacije, a tiče se priče koja pokriva prvih deset minuta, nećete je ostaviti na kraju pa se onda vraćati na početak.

Umesto toga, više puta ćete se vraćati na njen sadržaj vodeći računa o tome da je on organizovan po smislenim, tematskim celinama. Idealno bi bilo da posle svake celine dođe primer koji bolje objašnjava tu celinu, ili uvodni deo pre svake celine koji će pružiti kontekst onome o čemu govorite. Sve, naravno, zavisi od same teme i onoga što izlažete, ali neka pravila su univerzalna. Ovo je jedno od njih.

Šta mora da sadrži dobra prezentacija

Uredan izgled

Ne morate da budete profesionalni dizajner da biste napravili urednu i na oko privlačnu prezentaciju. Međutim, ipak je potrebno voditi računa o tome kako ona izgleda: isto kao što nećete na poslovni sastanak otići u odeći za trening, tako i prezentacija ne sme da deluje traljavo i neozbiljno.

Zlatno pravilo dobre prezentacije je jednostavnost, odnosno minimalizam u dizajnu. Ne dajte se obeshrabriti brojnim predlozima za dizajn koji postoje u Powerpoint-u.

Dovoljno je da na beloj ili crnoj podlozi imate uredno formatiran tekst u ne više od dve boje (idealno je da su to boje povezane sa vizuelnim identitetom vaše firme), sa logoom vaše firme i elementima koji će joj dati kontekst i raspoznatljivost, bez suvišnih detalja ili, još gore, namerom da dizajnom prikrijete manjkavosti u njenom sadržaju, to jest u onome što je suština dobrih prezentacija.

Davanje primera

Makar oni bili u formi citata koji je povezan sa onime što izlažete, kratke metafore, crteža ili čega sličnog daće vašoj prezentaciji dinamiku. Primeri su odličan način da temi pristupite šire i neformalnije, te da pobliže objasnite ono što je zaključak određene smisaone celine.

Primerom, odnosno nečim što nije „suvi” sadržaj prezentaciju takođe možete otvoriti ili zatvoriti, kao što ih možete ubacivati pre ili posle smisaonih celina.

Ipak, imajte na umu da previše primera može da zamori slušaoce, kao i da razvodni celu temu, utičući time direktno na jasnoću i sažetost, pa zato ta dva kriterijuma uvek imajte na umu kada se bavite primerima u svojoj prezentaciji.

Poziv na akciju

Otkud sad ova ljuta prodajna preporuka u tekstu o prezentaciji? Nije greška; baš tu joj je i mesto. Kada nešto prezentujete, sva je prilika da ne očekujete da vas ljudi saslušaju, a potom zevajući izađu iz prostorije. Ne, ono što vi želite jeste da ih uključite, da ih podstaknete ne samo da vas slušaju, već i da uzmu aktivno učešće.

Zato publiku, to jest slušaoce, otvoreno možete pozvati na akciju – nešto ih pitajte, ponudite temu za kraću diskusiju, pitajte ih za njihova iskustva, otvoreno tražite njihovo mišljenje o nekoj temi na licu mesta i tome slično.

Na taj način povećaćete šanse da se ljudi zaista uključe, što će vašem izlaganju dati dinamiku, a samoj temi još nekoliko potencijalno korisnih uglova na koje je možda zaista važno obratiti pažnju. Dobar prvi utisak je najbitniji.

prezentacija

Prezentacija bi trebalo da predstavlja uprošćen prikaz strukture onoga što planirate da prezentujete. Ona vam je samo pomoćni alat, a ne nešto na šta se u potpunosti oslanjate.

Zato njena priprema iziskuje vreme, pa je isto tako preporučljivo da se prezentacijom ne bavite noć pre izlaganja (osim u slučajevima kao što su prezentujete iste stvari nekoliko puta nedeljno ili bilo šta što podrazumeva da ste već unapred prekaljeni u prezentovanju baš tog sadržaja).

Uzmite dovoljno vremena i imajte na umu da prezentacija ne postoji sama za sebe – ona je deo vas (tačnije, brendiranja poslovanja), vaše firme, vašeg imidža i profesionalizma, vašeg odnosa prema javnosti. Shodno tome joj i pristupajte.

PREPORUKA

Biznis lekcije iz serije Breaking Bad

Breaking bad je serija koja, u suštini ima, antijunaka, može nas mnogo naučiti o biznisu

Da su filmovi, a u poslednje vreme i TV serije, mnogo više od načina da se potroši vreme, jasno je svima koji su imali prilike da se sretnu sa nekim primerom vrednim pažnje.

Činjenica je da nas omiljeni junaci iz filmova i serija mogu nadahnuti, ili nam barem, na sopstvenim primerima, pokazati brojne situacije iz kojih možemo izvući korisne pouke. Pa čak i ako su ti junaci iz filmova ili, u ovom slučaju, serija, u suštini antiheroji.

Takva je i serija „Breaking Bad”, naziva adekvatno neprevodivog na naš jezik. Iako ima već nekoliko godina kako je prestala da se emituje, činjenica je da je reč o jednom od najboljih serijskih ostvarenja u istoriji mogućnosti da kroz kutiju gledamo male ljude koji u njoj nešto rade. (Ako niste pogledali ovu seriju, ovo je pravi trenutak da prestanete sa čitanjem, ukoliko ne želite da vam otkrijemo neke delove radnje).

Skromni počeci su bitni za čvrste temelje preduzeća
Skromni počeci su bitni za čvrste temelje preduzeća

Svi smo svedočili Volterovoj transformaciji, strepeli da li će ga žena Skajler i pašenog Henk provaliti, šta će biti sa njegovim i Džesijevim odnosom… Sve u svemu, od Voltera smo – i pored toga što je postao istinski antiheroj i jedan od onih likova za koje ne znamo da li navijamo ili jedva čekamo da dopadnu nekoj formi pravde šaka – mnogo toga mogli da naučimo.

Počni od malog, misli veliko

Šta je za osnivače Google-a bila garaža, to je za Voltera i Džesija bila kamp prikolica, koju su koristili kao pokretnu laboratoriju za pravljenje kristalnog meta. U početku nisu proizvodili mnogo, ali Volter je počeo da razmatra mogućnost rasta.

Sledeće što se dešava je delanje u pravcu tog cilja: Volt se udružuje sa dilerom koji mu obezbeđuje širu mrežu korisnika, što dovodi ne samo do zarade, već njegov proizvod dobija i odličnu reputaciju.

Naredni korak u ovom pravcu bila je saradnja sa Gasom, vlasnikom lanca restorana brze hrane, odnosno pržene piletine, koja je zapravo samo fasada za distribuciju droge. Gas je Volteru ponudio posao koji se nije mogao odbiti. Voltova zarada se drastično uvećava, a početna tačka – kamp prikolica – sad se čini kao daleka prošlost.

Šta smo ono rekli o delegiranju?

Najvažnije u sledu događaja od kamp prikolice do vrhunski opremljene laboratorije pod okriljem „Los Pollos Hermanosa” je Voltova usmerenost na ono što je njegova najveća snaga – kuvanje meta, dok su distribucija i prodaja od samog starta delegirani, napre Džesiju, a kasnije se proširuju čak i van severnoameričkog kontinenta.

Da je morao sve ovo da radi, u početku bez partnera, kasnije i bez čitave mreže saradnika, da li bi Volt uspeo da postane tako uspešan u onome što radi?

Breaking bad pokazuje šta se dešava kad neko zna svoje jake strane i nedostatke
Breaking bad pokazuje šta se dešava kad neko zna svoje jake strane i nedostatke

Važno je imati dobar proizvod

Volter Vajt nije postao Hajzenberg zato što je imao prijatan osmeh. Volter Vajt je postao faca u svom miljeu zato što je bio najbolji u onome što je radio – kuvanju meta. Profesor hemije sa ipak nesvakidašnjim talentom, Volter je svoje znanje i talenat upotrebio kao resurs na kom se čitav njegov biznis model zasniva. Nije prošlo mnogo vremena otkad je postao čuven, pri čemu nemojmo zaboraviti da je reč o crnom tržištu, koje nema vrcave reklame, promotivne akcije i drastične popuste.

Ni u jednom trenutku kvalitet Volterovog proizvoda nije doveden u pitanje. Osim što je bio prepoznatljiv po kvalitetu, ovaj proizvod je to bio i po još jednom detalju – svojoj karakterističnoj svetloplavoj boji, što znači da je na prvi pogled bilo uočljivo o kom proizvodu je reč. Ovo takozvano brendiranje sigurno je pomoglo njegovoj popularnosti.

Potrebni su nam drugi ljudi

Voltov posao ne bi bio moguć bez ljudi, pa su zato odnosi sa njima od ključne važnosti i za njegov uspeh. Volter i Džesi se udružuju u poduhvatu koji će kasnije postati daleko veći od svoje početne tačke, a tokom cele serije fokus je na odnosima sa drugima. Sve što je postigao, Volter ne bi mogao bez drugih ljudi, a posebno bez Džesija na početku. Zato je partnerstvo, odnosno tim, često upravo ono što može da pokrene, odnosno rasformira jedan biznis.

Nemojmo, takođe, zaboraviti količinu energije koju je Volter ulagao u laganje, obmanjivanje i prikrivanje istine od svoje porodice, upravo u svrhe očuvanja dobrih odnosa sa njima.

Izlazak iz zone komfora je neophodan

Ponekad je – ispostaviće se na Volterovom primeru – dobro upuštati se u nepoznate stvari, posebno ako su nam strašne ili neprijatne. Uvek postoje mnogo „prljavog posla” koji je potrebno obaviti (pri čemu se ne misli na ilegalne poslove, kao u Volterovom slučaju), a upravo nas on podseća da ćemo, za potrebe sopstvenog biznisa, upravo mi biti ti koji će da zasuču rukave i čiste za nekom protutnjalom olujom go… neprijatnih okolnosti i ishoda. Naravno, sa tom „malom” razlikom da se to u Volterovom slučaju odnosi na laganje, obmanu, krađu i ubijanje radi „napredovanja u karijeri”. No, videli smo i kako se takvi slučajevi, baš kao i u realnosti, često završe.

Širenje poslovanja se radi van zone komfora
Širenje poslovanja se radi van zone komfora

Ono što je (imaginarnog) Voltera stavilo na sam (imaginarni) tron (imaginarnog) narko biznisa (opet imaginarnog) Albukerkija u Novom Meksiku, SAD negde krajem prve decenije drugog milenijuma jeste njegova nezamenljivost. Niko nije mogao da radi ono što je Volter radio, niko ga nije mogao odmeniti.

Eto još jedne lekcije od Voltera, od koga se – ako stvari posmatramo malo šire od jednostavnog dobro-loše izbora – i te kako može naučiti, bez obzira na to što je po svim relevantnim kriterijumima više negativac nego neko za koga navijamo. Za dobre đake nema loših učitelja, i zato poslušajmo njegove reči:

„Proveo sam ceo svoj život uplašen, prestravljen stvarima koje će se možda desiti, mogle bi se desiti, možda se neće desiti. Pedeset godina sam tako proveo. Zaticao bih sebe budnog u tri ujutru. Ali znaš šta? Otkad sam dobio dijagnozu, spavam sasvim dobro. Uvideo sam da je strah najgori. On je pravi neprijatelj. Zato, ustaj, idi u stvaran svet i šutni to kopile najjače što možeš pravo u zube.” – Volter Vajt

Kada slušati razum

Svaki preduzetnik voli svoj posao celim srcem. Ali da bi vaš posao uspeo morate znati kada slušati razum umesto srca.

Da biste uopšte postali i ostali preduzetnik, podrazumeva se da vas nešto na to motiviše. I to nešto najčešće je – ljubav.

Ne, ne radi se ni o kakvoj patetici, već o prostoj činjenici da nas iznutra pokreće nešto što volimo – sama profesija koju smo odabrali ili sve one dobre stvari koje donosi preduzetništvo. I zato je ljubav neizostavni deo cele priče.

Svaki preduzetnik voli svoj posao celim srcem. Ali da bi vaš posao uspeo morate znati kada slušati razum umesto srca.
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Međutim, kao što to obično i biva, upravo ta ista ljubav ponekad može da predstavlja kamen spoticanja.

Ako znamo da je poslovno okruženje takvo da traži hladnu glavu, onda nije ni iznenađujuće što se ponekad nađemo pred naizgled nemogućim izborom: da biramo između ono što kaže srce i što kaže glava.

Situacije u kojima može doći do ovakvog unutrašnjeg konflikta gotovo da su bezbrojne, ali sada ćemo nabrojati neke koje su u praksi ipak najčešće, odnosno koje mogu imati prilično nezgodne posledice.

Donošenje odluka zahteva isključenje emocija

Strašno vam je stalo da neka odluka ima pozitivan ishod. Naravno, zbog toga brinete i promišljate sve potencijalne scenarije koji mogu uslediti kao posledica donošenja te odluke. Sama činjenica da vam je stalo do ishoda te odluke, govori da su u nju umešane emocije, što je potpuno normalno, prirodno i očekivano.

Međutim, ako ne napravimo razliku između onoga što bismo voleli da se desi i onoga što će se najverovatnije desiti, pri čemu je prva stvar vođena emocijama, a druga razumom, onda lako možemo doneti pogrešnu odluku koja je nije utemeljena u realnosti.

Zato je potrebno biti sa sobom potpuno iskren i uvideti koje su to stvari koje radimo jer smo pod uticajem emocija, a šta je ono što nalažu razum i realnost.

Kada slušati razum i zanemariti emocije
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Zapošljavanje je primer kada morate slušati razum

Ako ste mislili da od nepotizma i sličnog pristrasnog zapošljavanja boluje samo javni sektor, u zabludi ste. To se i te kako dešava i u privatnom sektoru, a često je vođeno upravo emocijama.

Na primer, zaposlićete prijatelja jer znate da nema posao, a preko mu je potreban. A znate da on najpodesniji kandidat za to radno mesto. Ali, ipak, prijatelji ste, želite da mu učinite.

Ovaj takođe unutrašnji konflikt nije lako razrešiti jer su ulozi veliki i potencijalna šteta je nezanemarljiva. Međutim, prijateljstvo (ili bilo koja druga vrsta povezanosti sa nekim van poslovnog konteksta) i posao mogu da se drže odvojenim, što znači da se ipak vi pitate u vezi sa tim koga ćete i, što je još važnije, vodeći se kojim kriterijumima zapošljavati.

Drugi ljudi, odnosno njihove emocije i sve ono što sami donesu u komunikaciju može da predstavlja snažan okidač i za vašu emocionalnu reakciju. To su sve one situacije kada vas neko iznervira ili naljuti u sekundi.

Lako se potom može desiti da kažemo ili uradimo ono što ne mislimo i ne želimo istinski, ali nas je emocija povela. Zato je važno biti svestan takozvanih okidača, to jest svega onoga što u nama može izazvati takvu reakciju.

Druga, ali pojednako važna stvar je svest o tome da nas ne može neko iznervirati ili naljutiti. Time se odgovornost za naše sopstvene emocije i iz njih proistekle reakcije premešta na tu osobu.

A drugi ljudi nisu i ne mogu biti za to odgovorni; odgovornost je isključivo na nama. Zato je mudro biti u dosluhu sa svojim emocijama, a ne dopustiti da one budu te koje će diktirati naše reakcije.

Doneli ste odluku da uvodite novo pravilo u svoj kolektiv

Ili je to staro pravilo za koje je važno da ga se svi pridržavaju. Međutim, ponekad vas okolnosti povedu i vi svesno prekršite to pravilo.

Ili dopustite nekom drugom da ga krši. Naravno, ne treba biti rigidan pa ne sagledavati širi kontekst kada se odmerava neka reakcija, ali ako niste dosledni onome što govorite – bez obzira da li pričamo o vašem sopstvenom ili ponašanju ljudi sa kojima radite – vaše reči će, vremenom, imati sve manju težinu.

Zato je prava mudrost naći meru između doslednosti i fleksibilnosti, a to se postiže tako što se odvoji ono što poručuju srce i glava i dela se u pravcu koji će u datoj situaciji biti najbolje rešenje za sve koji su uključeni u tu situaciju. Deluje kao da je lako? Nije, ali niko nije ni rekao da će biti lako, zar ne?

Kada slušati razum
Kada slušati razum i zanemariti emocije

Iako ovo sigurno nije kompletna lista situacija u kojima, vodeći se emocijama, možete izvući deblji kraj, to ipak jesu konteksti u okviru kojih se takve situacije najčešće odigravaju. Isto tako, srce i glava, poetično rečeno, nisu uvek suprotstavljeni.

To nije neka epska bitka u kojoj su zauvek definisane strane, a na vama je samo da budete nemi posmatrač i nadate se najboljem. Problemi mogu nastati onda kada ne razdvajamo te dve stvari, kao i kada odričemo sopstvenu odgovornost koju imamo u tim situacijama.

Možete se voditi i srcem i glavom, ali motriti na to šta vuče na koju stranu i šta je najbolje za vaš biznis. U svakom slučaju, odgovornost je na vama, što je dovoljna motivacija da se i te kako bavite tim situacijama, i pre nego što se dese. Članak na temu kada slušati razum je originalno objavljen na sajtu mojafirma.rs

PREPORUKA