Kako razmišlja generacija milenijalaca?

Generacija milenijalaca ili kako da posmatrate svet njihovim očima. Mlada generacija potrošača uvijek je bila ciljna skupina proizvođača.

Sećate li se onih, za brendove mnogo srećnijih vremena, kada je bilo dovoljno imati odličan proizvod i sjajnu reklamu?

Nije se tada moralo toliko obigravati oko potrošača. Odnosno, moralo se, ali je često bilo dovoljno jednom im servirati kakvo nezaboravno iskustvo, i dobili biste ih za vjek i vjekov.

Doduše, pre no što je tehnologija zagospodarila svetom (pa tako i ljudskim, a naročito potrošačkim životima i navikama), činilo se kako ni potrošači nisu bili toliko zahtevni. Pod uslovom da su proizvodi i usluge služili svrsi, kupci i klijenti vraćali bi se svojim najdražim brendovima gotovo po difoltu.

Milenijalci ili generacija koja se ne boji preispitati dosadašnja pravila

Generacija kojoj je brzina i promjena sinonim
Generacija kojoj je brzina i promjena sinonim

Danas su, pak, stvari mnogo drugačije. Ni brendovi ni potrošači nisu što su nekad bili – mada, odličan proizvod i sjajna reklama i dalje su nepromenljive konstante.

Tražite li ovome krivca, naći ćete ga tamo gde se munjeviti razvoj tehnologije udružuje sa dolaskom novih generacija – generacija koje znamo kao milenijalci, a koje su rade preispitati sva dotadašnja (ne)pisana pravila i stvoriti neki novi, potpuno drugačiji brand experience.

Samim tim što su odrasli ruku pod ruku s tehnologijom, milenijalci su brendovima zadali novi zadatak – da pokušaju da ih isprate; ili – još bolje – da budu korak ispred njih.

Dakle, ne uzdajte se u to da ćete ih osvojiti po difoltu. Oni će, doduše, i dalje prepoznavati brendove koji su osvajali lojalnost starijih generacija.

Međutim, njihove vrednosti i očekivanja biće potpuno drugačiji, a to bi naročito mogao biti izazov za one koji tek polaze putem brand buildinga i brand awarenessa.

Generacija milenijalaca je naviknuta na brze promjene

generacija milenijalaca

Jer, nije baš zahvalno kada imate posla sa generacijom sviknutom na brze promene. Ona će, pre svega, biti lako privučena svakom novotarijom, i neće podnositi ukoliko se previše dosađuje. Na koji način onda „kupiti“ milenijalce, i kako da danas brendovi udovolje njihovim apetitima?

Pa, recimo, tako što će prepoznati da lojalnost novih generacija funkcioniše po sasvim drugačijim principima. Tačnije, ona danas podrazumeva da ljudi svesno i promišljeno analiziraju svako iskustvo koje im brendovi pružaju.

Na osnovu toga, milenijalci će – opet krajnje svesno i promišljeno – odlučiti da li će tim brendovima i sledeći put ukazati poverenje.

Prema tome, očekuju li da im milenijalci budu lojalni sami po sebi, kompanije i brendovi praktično unapred gube tržišnu trku.

Stoga se moraju potruditi da svoje kupce iznova osvoje pozitivnim iskustvom – a ukoliko procene da je to iskustvo potpuno u skladu sa njihovim očekivanjima, i milenijalci će na osnovu toga odlučiti zavređuje li određeni brend njihovo puno poverenje.

Ovo, doduše, znači i da će brendovi morati da pronađu nove načine da osvoje milenijalce. A poznato je da će, recimo, nove generacije privlačiti sve što na izvestan način prkosi pravilima.

Nije iznenađujuće što je, na primer, gerila marketing postao tako popularan vid oglašavanja. Pomeranje granica ili, pak, odbijanje brendova da po svaku cenu pristaju na kompromise – i sve to uz akcenat na originalnost i kreativnost – to je ono što će omogućiti kompanijama da dopru do novih generacija.

Ovde bi trebalo uzeti u obzir još jednu važnu odliku savremenog potrošačkog društva: naime, kršenje pravila često ide ruku pod ruku sa kultom individualizma. Izdvojiti se po nečemu iz mora onih koji liče jedni na druge, za njih je praktično postao svojevrsni modus vivendi.

U potrazi za brendovima koji će prepoznati tu njihovu težnju, milenijalcima će svakako biti važne i vrednosti za koje se određeni brend zalaže.

Neutralnost brendova kod novih generacija je nedopustiva

Gerila marketing je jedan od načina kako ih pridobiti
Gerila marketing je jedan od načina kako ih pridobiti

U tom smislu, nove generacije želeće da znaju šta to njihov najdraži brend čini da bi – ne samo svojim korisnicima, već i užoj ili široj zajednici – učinio život boljim.

To bi, recimo, moglo biti podizanje svesti o značaju brige o životnoj sredini, uključivanje u akcije humanitarnog karaktera ili, naprosto, ma kakav vid društvene odgovornosti koji će, na ovaj ili onaj način, doprineti kvalitetu života potrošača.

U isto vreme, ovo je i jedan od načina na koji će brendovi pokazati da zaista stoje iza svojih vrednosti. Nekada je, recimo, za kompanije bilo nezamislivo da zauzimaju stav po pitanju nekog gorućeg političkog, ekonomskog ili društvenog problema.

Neutralnost se, takoreći, podrazumevala – u suprotnom, postojala je realna mogućnost da kompanije izgube deo svojih potrošača. Naročito je to bio slučaj ukoliko su se uverenja kupaca kosila sa stavovima koje su brendovi podržavali.

Danas je, pak, situacija nešto drugačija: milenijalci će se pojedinim brendovima prikloniti upravo na osnovu njihovih jasno izrečenih stavova.

Ne treba zaboraviti da su različiti vidovi društvenog angažovanja takođe važan deo života i kulture novih generacija. Žele li, prema tome, osvojiti njihovo poverenje, i brendovi će morati čvrsto stati iza svojih uverenja.

I to je samo jedan od pokazatelja da milenijalci, zapravo, žele mnogo više od pukog proizvoda ili zvučnog imena. Upravo suprotno – oni će zahtevati da, osim proizvoda koji služi svrsi, dobiju i određeni vid emocionalnog zadovoljenja svojih potreba.

Ovo je, naposletku, jedan od faktora koji bi u potpunosti mogao presuditi prilikom odabira određenog brenda. Što se, pak, samih brendova tiče, to će upravo biti delić koji će čitavi brand experience učiniti sveobuhvatnim i istinski vrednim.

Prema tome, imaju li nameru da opstanu u svetu u kome pravila diktiraju neke nove generacije, kompanije će imati zadatak da dobro osmotre taj svet njihovim očima. Tek tada će svoje brendove moći učiniti ogledalom njihovog sveta, i dokazati novim generacijama da, svaki put kada se za njega odluče, uistinu čine pravi izbor.

Ciljevi firme i zaposlenih

Nemoguće je da ste do sada naišli na vodiče o poslovanju, a da u njima nisu bili spomenuti ciljevi firme. I to je sa jako dobrim razlogom, jer bez jasno postavljenih ciljeva, nećete nikuda ni stići. Razlog je jednostavan – kako ćete da stignete negde ako ne znate gde idete?

Firma bi trebalo da ima jasno postavljene, “pametne” ciljeve, ali tu istu firmu čine ljudi, na kojima je ispunjavanje tih ciljeva. Međutim, ti ljudi imaju i svoje – lične – ciljeve, koji mogu a i ne moraju da se poklapaju sa ciljevima firme.

Kada govorimo o poklapanju ciljeva zaposlenih i same kompanije, najpre mislimo na ciljeve koji se i tiču same kompanije – njenog opstanka, zadovoljavajućeg poslovanja, a zatim i rasta i napretka. Sa druge strane imamo zaposlene, koji imaju svoje sopstvene ciljeve, a u kontekstu posla i rada, oni se takođe tiču opstanka i napredovanja, ali i ličnog razvoja i učenja.

Ciljevi firme i zaposlenih su najbliži njihovim vrednostima
Ciljevi firme i zaposlenih su najbliži njihovim vrednostima

U idealnom scenariju, vaš tim bi se sastojao od ljudi koji dele vaše ciljeve i vaša firma je mesto gde ih oni mogu i ostvariti. U realnosti, ovakva okolnost može biti slučaj, ali isto tako često i nije.

Ako je vaša firma mala, a jedan od vaših zaposlenih, recimo, kao karijerni cilj ima napredovanje do hijerarhijskog nivoa koji u vašoj firmi i ne postoji, onda je jasno da to nije mesto na kom će on ostvariti taj svoj karijerni cilj. Ono što mu preostaje jeste da redefiniše cilj ili da pronađe mesto na kom će moći da ga ispuni.

Kako možete postići to da ciljevi vaše firme i ciljevi vaših zaposlenih budu u saglasnosti, onoliko koliko to okolnosti dozvoljavaju? Evo koje tri stvari su u tom procesu od suštinske važnosti:

3 stavke za početak usklađivanja ciljeva firme i zaposlenih

Poznavanje tima i njihovih potreba – Kako biste uopšte znali koje to ciljeve imaju vaši zaposleni, najpre je neophodno da ih poznajete. Iako će ljudi možda neke važne stvari, prirodno, prećutati (na primer: “Otići ću tamo gde mi ponude veću platu”), to i dalje ne znači da ne možete imati utvid u to čemu streme vaši zaposleni i šta je potrebno da se desi da do svojih ciljeva i stignu.

Usklađivanje onoga što imaju sa onim što trebaju – Čak i ako vaši zaposleni imaju karijerne ciljeve koje ne mogu ispuniti u vašoj firmi, to ne znači da ništa po tom pitanju ne može da se učini. Na primer, ako osoba X ima ambiciju da postane prodajni direktor neke velike kompanije, vi mu to možda ne možete omogućiti, ali mu i te kako možete obezbediti druge važne stvari koje će mu pomoći da dođe do svog cilja: možete mu, kada procenite da je spreman, dodeliti više odgovornosti i voditi ga na putu koji mora proći kako bi stekao veštine i kompetencije kojima stremi.

Tako ćete imati zaposlenog koji je motivisan i spreman da izađe iz svoje trenutne uloge kako bi se pripremio za neku veću, istovremeno nudeći vašoj firmi sve ono što jedan takav zaposleni može da joj ponudi.

Praćenje – Ako donesete odluku da na ovaj način ispitate i probate da uskladite organizacione i ciljeve svojih zaposlenih, važno je imati na umu nije reč o jednokratno donetoj odluci koja će, kad se donese, ostati da čami u nekoj prašnjavoj fascikli vašeg uma ili kancelarijskog stola.

Ukoliko se ciljevi firme ne poklapaju sa ciljevaima zaposlenih, usklađivanje je neophodno
Ukoliko se ciljevi firme ne poklapaju sa ciljevaima zaposlenih, usklađivanje je neophodno

Ovde je reč o procesu, koji kao takav zahteva i praćenje, a to ne mora biti ništa preterano kompleksno. Sastanak na mesečnom nivou sa pomenutim zaposlenim X i razgovor sa njime oko toga kako iz njegove perspektive izgleda sve ono što se dešava mogu biti sjajan način da dobijete dragocene povratne informacije.

Ukoliko pokazujete interesovanje za karijerni razvoj i napredovanje (ne samo hijerarhijsko, već svako napredovanje koje uključuje učenje i razvoj), vaši zaposleni će znati da vodite računa o njima i njihovim ciljevima, a to će se pozitivno odraziti na njihovu motivaciju, zadovoljstvo poslom, kao i na kvalitet komunikacije i sveukupnu atmosferu koja vlada u vašem kolektivu, bez obzira na njegovu brojnost.

Ključna stavka usklađivanja

Ciljevi su, dakle, važni, ali postoji nešto još važnije – ključni sastojak koji je neophodan za usklađivanje ciljeva vaše firme i njenih zaposlenih. To su vrednosti. Vrednosti su šire i opštije od ciljeva i kao takve imaju moć da budu od presudnog značaja za to kako će vaši zaposleni doživljavati svoj posao. Ako je cilj željena destinacija, onda su vrednosti sve ono što pomaže da se do tog cilja i stigne.

Vrednosti su sve ono čega se vaša firma pridržava u svom poslovanju: korektni i fer odnosi unutar firme, kao i prema spoljašnjim instancama (konkurencija, javnost, partneri, kupci).

Vrednosti diktiraju način na koji će vaši zaposleni pristupati svom poslu i kako će gledati svoju trenutnu poziciju: kao mesto odakle će pobeći prvom prilikom, to jest čim se ukaže bolja ili kao mesto na kom se osećaju uvaženo, poštovano, kao mesto na kom mogu da uče i da realizuju svoje potencijale. Ako su njihove sopstvene vrednosti, na primer, pošten i predan rad, oni će moći da se osećaju dobro samo u firmi koja i sama prepoznaje i neguje ove vrednosti.

Dobra vest je ta da to kakve će vrednosti biti negovane u vašem kolektivu u najvećoj meri zavisi upravo od vas. Zato, ako mislite da nemate velikog uticaja na to koji su ciljevi vaših zaposlenih, nemojte klonuti duhom, pošto na nešto još važnije definitivno imate, a to je način na koji će zaposleni doživljavati svoj posao i koliko će biti spremni da mu se posvete. Što, složićete se, nikako nije mala stvar.

Prevara veka zvana multitasking

Multitasking vještina koja nam je potrebna ili ne.

Šta vam sve „gori“ u ovom trenutku? Laptop? Telefon? Slack? Dedlajn? Moderno doba i moderni poslovi često se mogu ilustrovati pomoću hiljadu otvorenih tabova na pretraživaču, što između ostalog nazivamo multitaskingom.

Multitasking – veština koja se uglavnom očekuje na oglasu za posao, koju obećavamo u svom CV-u i koju ljudski mozak, jednostavno, ne može da podrži. Od svih stvari koju nam je tehnologija podarila i omogućila, donela nam je jednu koja nam tako omogućava da posao odlažemo beskrajno, iz taba u tab.

Notifikacije za računarom su kao muve kada radite u njivi. Samo zamaskirane u malo zadovoljstvo koje nam pričinjava činjenica da neko reaguje na nas. Istraživanja govore da se ovakva distrakcija, u proseku, dešava svakih tri minuta. Za vraćanje na stari fokus je potrebno oko 20 minuta, što nam jasno govori ko gubi u ovoj jednačini.

Prevara veka zvana multitasking
Nađi posao koji tvoja pažnja želi

Dakle, kako naš mozak bira na šta će se koncentrisati?

S obzirom na to da konstantno prima raznolike senzacije iz spoljnog, ali i unutrašnjeg sveta, mozak se, dok god smo budni, nalazi u džinovskoj nedoumici – šta da odaberem? Pred njim je toliko bogata ponuda da je odlučivanje ponekad zaista teško. Ovaj proces se naziva „selektivna pažnja“ i svodi se na dva principa.

Prvi je dobrovoljan fokus – car koncentracije. On bira ono što vam je zaista važno, želi da ostvari cilj, služi se pređašnjim iskustvima kako bi rešio probem pred sobom. Drugi je u ovom slučaju ometač – stimulativni fokus, stvar koja te iznenadi i prekida konstruktivni tok misli, bilo da je to buka u komšiluku, notifikacija ili neželjena misao u glavi.

Problematika je pristutna iz prostog razloga što ne možemo da biramo koji ćemo fokus koristiti, a naš iskonski instikt za preživljavanje će uvek dati prednost stimulativnom fokusu, budući da on „alarmira“ telo i upozorava da je opasnost, možda, blizu.

Evolucija još nije naučila naše primitivne instikte da je buka (i slični ometači) u našim životima uglavnom samo mala smetnja, a ne opasnost tako da svakodnevno naivno padamo na ove trikove svog uma. Ako vas to dovodi do ludila, ili do kraja radnog vremena nezavršenog posla, ili budne do 3 ujutru nakon tri sata vrtenja po krevetu, možda će vam naredni redovi značiti.

Prevara veka zvana multitasking
Stres je, bez premca, najmasovniji ubica fokusa

Šta da radim?

1. Slušaj prirodni raspored svog mozga

Neko je produktivan posle prve kafe, neko posle večernjeg pranja zuba. Za većinu ljudi, međutim, ova satnica podrazumeva period oko 10 sati ujutru, kada smo sasvim razbuđeni, doručkovali smo i popili kafu, još uvek nezatrpani gomilom informacija. Ako ovo nije vaše vreme, pokušajte da ga pronađete i posvetite mu najintenzivnije zadatke koji vas tog dana čekaju.

2. Napravi pauzu

Pravu pauzu. Za jačanje „pažnjine volje“ tampon-zona bez distrakcija je ključan faktor. Pametni telefoni su nam oduzeli i poslednji predah kada pred sobom nemamo ništa osim svojih misli i prizora kraj kojih prolazimo. A upravo je ovo rupa u kojoj se dešava magija – obzerviramo, zaključujemo. Misli su čiste i daju nam mogućnost da na dan pred nama i problem pred nama pogledamo iz ptičje perspektive. To znači šetnju, sedenje na klupi u parku barem 15-tak minuta, ko ima volje i želje – trening, meditacija, sve što vas navodi da se smirite, saberte i oslobodite suvišnh misli.

3. Nađi posao koji tvoja pažnja želi

Zvuči lakše nego što je u praksi, ali vredi pokušati. Činjenica je da ako ne veruješ da je ono što radiš u datom trenutku važno i vredno tvoje nepodeljene pažnje, mozak će tražiti učotište u nekim zabavnijim ili važnijim mislima. Umesto ka spoljašnjosti, okrenuće se unutra. U tom trenutku možemo da se zapitamo da li se ovo događa zbog istinske trećerazrednosti problema pred nama ili smo samo iscrpljeni, pod pritiskom, okupirani ličnim stvarima.

4. Vežbaj prisutnost

U nedostatku adekvatnog prevoda imenice „mindfulness“, koja obuhvata svesnost, fokus, potpunu posvećenost sadašnjem trenutku, zvaćemo je „prisutnost“. Moderna psihologija toliko forsira „sadašnji trenutak“ a niko ne priča kako se to zapravo radi i šta u slučaju da je sadašnji trenutak grozan? Stres je, bez premca, najmasovniji ubica fokusa i istovremeno najverniji pratilac situacija u kojima treba donositi trezvene i važne odluke. Tako da je za sticanje ove veštne potrebno mnogo vežbe što, na sreću, može da počne ovog trenutka. Ako meditacija nije vaša priča, u iste svrhe može da posluži i vežba koncentracije koja podrazumeva biranje samo jednog čule koje će dobiti vašu punu panju. Slušajte interesantnu muziku, zatvorenih očiju. Ako joj se potpuno posvetite, pronaći ćete zvuke ili emocije koje do sada niste primetili. Isto možete probati sa ukusima, mirisima…

Prevara veka zvana multitasking
Multitasking ponekad neizbežan

5. Konačno – zaboravi multitasking

Ispostavlja se da u većini slučajeva odrađivanje više zadataka odjednom znači naizmenično preusmeravanje s jednog fokusa na drugi. Ponekad i u nedogled, sa mnogo uzalud potrošene energije koju je mozak morao da uloži ponovo gradeći fokus svaki put kada ga promenimo. Zato je neuporedivo učinkovitije raditi stvari jednu po jednu, napraviti listu i čekirati završeno. Isto tako se ispostavlja da je multitasking ponekad neizbežan. U tom slučaju je najbolje rešenje da što više produžimo intervale posvećene jednom zadatku, kako ne bismo trošili vreme na prilagođavanje.

Preporuka